VIŠE OD FORMULA: KAKO NASTAVNIK STEFAN MADŽGALJ UČENIKE UČI DA ZAVOLE MATEMATIKU

Postoje predmeti u školi koji se često doživljavaju kao izazovni, ali kada se “nađu u pravim rukama”, mogu postati prostor radoznalosti, igre logike i otkrivanja novih ideja. Upravo takav pristup matematici njeguje Stefan Madžgalj, nastavnik u Osnovnoj školi „Risto Ratković“, koji svojim radom i posvećenošću već godinama inspiriše učenike da u brojevima i zadacima pronađu nešto mnogo više od običnih formula.

Nedavni uspjesi njegovih učenika na takmičenjima još jednom su pokazali koliko predan rad, strpljenje i ljubav prema znanju mogu donijeti rezultate. Za mnoge mlade matematičare u Bijelom Polju, ali i za cijelu zajednicu, ovakvi uspjesi predstavljaju poseban ponos, jer pokazuju da iz školskih klupa ovog grada dolaze talenti koji mogu ravnopravno da stanu uz svoje kolege iz drugih gradova Crne Gore.

Na pitanje šta ga je prvo privuklo matematici, Madžgalj se vraća u svoje školske dane i prve susrete sa ovim predmetom.

„Matematika me je privukla još dok sam bio učenik u Osnovnoj školi ‚‚Risto Ratković”. Imao sam sreću da imam nastavnike koji su znali da matematiku predstave kao zanimljivu igru logike, a ne samo kao niz formula koje treba zapamtiti. U tom periodu sam učestvovao i na takmičenjima iz matematike, pa se ta ljubav prema zadacima i izazovima dodatno razvijala. Vremenom sam shvatio da matematika nije samo predmet u školi, već način razmišljanja – uči vas da budete uporni, strpljivi i da problem posmatrate iz više uglova. Tako se nekako prirodno desilo, iako po struci inženjer, da se bavim matematikom.“

Povratak u školu u kojoj je i sam nekada bio učenik za njega ima posebnu simboliku.

„Poseban je osjećaj kada se vratite u školu u kojoj ste nekada sjedjeli u klupi kao učenik, a danas stojite ispred table kao nastavnik. U Osnovnoj školi ‚‚Risto Ratković” sada sarađujem sa kolegama koji su nekada bili moji nastavnici, što je za mene velika čast, ali i dodatna odgovornost. Naravno, raduju dobri rezultati učenika, takmičenja i uspjesi, ali moram priznati da sam možda najviše ponosan na nešto drugo – kada sretnem bivše učenike na ulici, pa zastanu da se ispričamo i kažu da matematiku iz škole pamte po lijepom. Tada shvatite da je trud imao smisla.“

Rad sa talentovanim učenicima nosi posebnu energiju i izazov, a nedavni uspjesi na takmičenjima za Madžgalja su još jedna potvrda koliko zajednički rad može donijeti dobre rezultate.

„Rad sa talentovanim učenicima je uvijek posebno iskustvo. Oni donose mnogo energije, radoznalosti i često postavljaju pitanja na koja ni sami niste odmah spremni da odgovorite – što je, zapravo, najljepši dio tog procesa. Najvažnija lekcija je da se uspjeh na takmičenjima ne gradi samo na znanju, već i na upornosti, disciplini i vjeri u sebe. A ono što je meni kao mentoru najdraže jeste trenutak kada učenik sam pronađe rješenje nekog izazovnog zadatka – tada vidite ono pravo zadovoljstvo i radost otkrivanja.“

U radu sa talentovanom djecom, smatra, mentor mora imati posebnu vrstu razumijevanja i strpljenja.

„Rekao bih da je ključna osobina strpljenje. Talentovana djeca često razmišljaju brzo i drugačije, pa mentor mora znati da prati njihov tempo, ali i da ih usmjeri kada je potrebno. Takođe, važno je stvoriti atmosferu u kojoj se učenici ne plaše greške. U matematici se često do dobrog rješenja dolazi tek nakon nekoliko pogrešnih pokušaja, što je normalan proces.“

Takmičenja imaju veliku ulogu u razvoju talentovanih učenika, ali i u jačanju obrazovnog sistema.

„Takmičenja su važna jer djeci pružaju priliku da provjere svoje znanje, ali i da upoznaju vršnjake koji imaju slična interesovanja. To često bude dodatna motivacija da nastave da se bave matematikom. Za obrazovni sistem, takmičenja su i način da prepoznamo i podržimo talentovane učenike, jer upravo oni kasnije često postaju uspješni studenti, istraživači ili stručnjaci u različitim oblastima“ – pojašnjava nastavnik.

Na kraju, Madžgalj ima i jasnu poruku za roditelje djece koja pokazuju interesovanje za matematiku.

„Najvažnije je da podrže dječju radoznalost i da matematiku ne predstavljaju kao nešto teško i strašno. Djeca prirodno vole da rješavaju zagonetke i probleme – matematika je, u suštini, upravo to. Takođe, važno je da djeca imaju prostor da razmišljaju samostalno i da ne odustanu odmah kada zadatak izgleda težak. Ponekad je dovoljno samo malo strpljenja, a matematika onda sama pokaže sve svoje posebnosti.“

*Sponzor teksta Bravera City park