SLAVKO FUŠTIĆ: DAN POSLE

Dogodilo se ono što je normalno da se događa u svim demokratskim zemljama. Vlada je pala u parlamentu.

Ali, jedino u Crnoj Gori su nenormalne normalne stvari, i obrnuto.

Normalno nam je bilo da jedna partija nekontrolisano i bahato vlada preko trideset godina. Zato nam je sada čudno kada vlada padne u parlamentu.

Odmah se potežu teške i krupne riječi, izdaja, istorija, bruka, sramota, propast…

Valjda, naviknuti na dugotrajnost vlada i vlasti, podsvjesno smo očekivali i da ova vlada traje makar jednu, ako ne može tri decenije?

Moramo se navikavati na demokratiju, njena pravila i zakonitosti. Padaće još vlada, možda i brže i češće, sve dok se ne ustabili demokratija i njena pravila. Pa možda i tada.

Jedni očajavaju, a drugi slave zbog pada vlade. A, nemaju razloga za takve emocije ni jedni ni drugi.

Ne može bilo koja vlada da opstaje samo na strahu od povratka na staro, a da pri tom nema i druge kvalitete, koji zadovoljavaju one koji su je izabrali?

Ne možemo uvijek da krivimo druge za sopstvene greške i loš rezultat rada?

Šta je dovelo do toga, da od četrdeset jednog poslanika, koji su izabrali vladu Zdravka Krivokapića, ta vlada sada ima podršku samo jedanaest poslanika?

Šta se desilo sa podrškom trideset poslanika?

SLAVKO FUŠTIĆ: DAN POSLE

Nemoguće je da su svih trideset poslanika izdajnici i da su izdali izbornu volju građana?

Da se podsjetimo, ista većina, isti poslanici , personalno, smijenili su ministra pravde Vladimira Leposavića, (na predlog Zdravka Krivokapića) i vladu Zdravka Krivokapića.

U prvom slučaju, to je bila demokratija i evropsko ponašanje, a u drugom izdaja narodne volje?

Neće baš biti da je tako. Prije će biti po onoj narodnoj, ko mačem bije od mača će i stradati!

Učinak vlade Zdravka Krivokapića prešao je put od dolaska taksijem na radno mjesto premijera, preko zapošljavanja i postavljanja na funkcije supruga ministara, familije i kumova premijera, sestara, braće, djece,bračnih drugova poslanika.

Pa preko placeva u Rogamima, luksuznih mercedesa ministara, pregovora familije premijera o kupovini višemilionski vrijednih nekretnina , u ime brata, zeta, Tehnomaksa, ili u ime vlade Crne Gore?

Pa sve do pominjanja potpredsjednika vlade od strane predsjednika vlade u kontekstu šverca droge, i pominjanje predsjednika vlade od strane potpredsjednika vlade u kontekstu šverca cigareta, a sve uz povike ne damo izbornu volju građana!

Nešto mi je poznato vrijeme gdje su porodica premijera, njegovi kumovi i prijatelji postajali vlasnici svega i svačega u Crnoj Gori?

Šta bi se sve događalo da je ova vlada potrajala nekoliko godina ili deceniju, ne smijem ni da zamislim?

Šta je sa biračkim spiskovima?

Šta je sa popisom stanovništva?

Šta je sa zakonom o prebivalištu?

Šta je sa zakonom o porijeklu imovine?

Šta je sa zakonom o lustraciji?

Šta je sa temeljnim ugovorom sa Srpskom pravoslavnom crkvom?

Ova vlada sve više liči na posvađani cirkus, kojem je otkazan nastup radi nezadovoljstva publike.

Misli li zaista neko, da je poslije svega ovoga, ova vlada mogla dalje?

Toliko o ovoj vladi.

Za njom ne treba žaliti.

Sada je važno da se napravi dogovor unutar dosadašnje parlamentarne većine i nacionalnih stranaka Albanaca i Bošnjaka

o novoj vladi koja isključuje bilo kakvo učešće DPS-a u formiranju ili izglasavanju takve vlade.

To će biti veoma teško, pošto me život naučio da ne čitam sa usana, već iz oči i ponašanja, ne mogu se oteti utisku da URA i SNP već imaju dogovor sa DPS-om o manjinskoj vladi?

Zato će URA pokušati da fingira razgovore, kako bi našla razlog da optuži nekog iz sadašnje parlamentarne većine za ne postizanje dogovora, te da tako opravda svoju kolaboraciju sa onima koje je optuživala za najgnusnija kriminalna djela.

Sve su prilike da je URA završila posao sa DPS-om, ali sa narodom sigurno nije!

Da bi se osujetila perfidna namjera URE neophodna je najtješnja saradnja DF-a i Demokrata!

Dogovor URE sa DPS-om, može da poništi samo ogromna narodna snaga, koja neće dozvoliti realizaciju tog nakaradnog i antinarodnog pokušaja restauracije poraženog DPS režima.

“Uspjeh nije konačan, neuspjeh nije fatalan. Ono što jeste važno je hrabrost da se nastavi dalje.”