SKUPŠTINA KAO RIJALITI, NE ZNA SE KO JE VLAST, A KO OPOZICIJA

SKUPŠTINA KAO RIJALITI, NE ZNA SE KO JE VLAST, A KO OPOZICIJA

Ovo je, nažalost, doba rijaliti politike. Čini mi se da se u tim okolnostima gubi iz vida načelo elementarne ne samo etike, već i logike. Da ono što kritikujete kod drugih valja da sami ne činite, ocijenio je Srđan Peri.

Uvredljivi govor, neprimjereni komentari, nedostatak tolerancije. Čsto i žustre verbalne polemike tokom sjednica u najvišem zakonodavnom domu nijesu ništa novo za brojne crnogorske poslanike. Građani su na to već godinama navikli.

Ipak, pojedini poslanici su otišli i korak dalje, pa smo nedavno bili svjedoci istupa pojedinih narodnih predstavnika koji nijesu odgovarali stvarnosti, ili držanju moralnih lekcija povodom određenih pojava. Konkretno povlašćenih kredita koje su svojevremeno dobijali funkcioneri, a čiji su korisnici bili i oni koji to sada kritikuju. Riječ “laž” u potpunosti se odomaćila u parlamentu.

Ostao je upamćen primjer kada je jedan revoltirani poslanik bacio Poslovnik Skupštine i njime pogodio kolegu iz poslaničkih klupa. Sličnih primjera je bezbroj.

Komentarišući ponašanje narodnih predstavnika u crnogorskoj skupštini, jedan od osnivača pokreta Preokret Srđan Perić kazao je za “Dan” da je ovo, nažalost, doba rijaliti politike, kada političari nastoje da privuku pažnju i glasače bombastičnim izjavama i nerealnim obećanjima.

– Odsustvo sadržaja želi se nadomjestiti senzacijom. Čini mi se da se u tim okolnostima gubi iz vida načelo elementarne ne samo etike, već i logike. Da ono što kritikujete kod drugih, valja da sami ne činite. Drugim riječima, kriterijume koje postavljate za sve valjalo bi da primijenite i na sebe. Ponašanje koje odstupa od ovog modela neumitno posledično stvara situacije u kojima se gubi kredibilitet. Po zajednicu bi bilo blagotvorno da političari upute izvinjenje kada naprave grešku, pa i da naprave korak dalje i koriguju se. Naravno, i da pokažu primjereni stepen odgovornosti.

Međutim, upravo od strane političke klase nametnuta je kultura u kojoj se korekcija pogrešne odluke ili ponašanja doživljava kao slabost, a ne kao vrlina. U tim okolnostima ostaje nam da građani, kada god su u prilici, natjeraju rukovodstva na odgovoran odnos prema javnom poslu za koji ih plaćaju: počev od kritike, preko aktivizma, pa sve do glasačke kutije – rekao je Perić.

Građanskom aktivisti Dževdetu Pepiću smetaju različiti aršini dijela poslanika. Usled čega u parlamentu ima dosta i selektivnog i licemjernog.

– Parlament i jeste mjesto za raspravu, pa i da ona ponekad bude i žestoka. To i nije baš veliki problem. Jer, poznato je da žešće rasprave često dovode do boljih rješenja. Tako da ako ponekad i padne koja teža riječ, po meni, to ne bi trebalo da bude nešto strašno. Ali, ono što moram da primijetim i da kažem da mi smeta jesu različiti aršini, biću slobodan reći, najvećeg dijela poslanika. Isuviše ima onog selektivnog, pa i licemjernog. Da oni mogu bilo šta da kažu drugom i da to ne moraju raditi biranim riječima.

Ali, kada im se neko od drugih poslanika obrati na isti način, čak i ako to učine blaže, odmah traže da budu zaštićeni i da se oduzme riječ onima koji govore protiv njih.

Nadgornjavaju se da li je nešto dozvoljeno ili nije, i slično!

Zaboravljajući pritom kako se oni ponašaju i kako govore o drugima. Takođe, više je nego primjetno i moralisanje nekih poslanika, koji su uvijek spremni da kritikuju onu “drugu” stranu. Uz adekvatnu intonaciju i gestikulaciju, padaju krupne riječi i optužbe:. Principijelnost, nepotizam, jeftini stanovi i krediti… A ako oni to rade, onda je to sve “u skladu sa propisima i tada važećim zakonskim odredbama”.

A tih i takvih poslanika nije malo u crnogorskom parlamentu. I ima ih i u vlasti i u opoziciji. Iako, iskreno, ponekad i ne znamo ko je ko – kazao je za “Dan” Pepić.

Kako je dodao, oni koji kao poslanici ulaze u parlament svakako bi trebalo da imaju na umu, i da im to bude princip u javnom djelovanju. Da i po zakonu i po imunitetu imaju pravo da kažu, ali ne i da lažu.

– Takođe, ako im je baš toliko stalo da se naše društvo razvije u demokratsko, onda bi trebalo, makar u nekim slučajevima, da više slušaju sebe, a manje svoje partijske šefove. Uvijek treba da imaju na umu i da sve ono što je nezakonito i nemoralno za druge važi i za njih – istakao je Pepić.

“Crna Gora je ostala u prćiju”

Čini se da mnogi poslanici sijede pred našim očima, a da se određeni vidovi ponašanja bukvalno mogu shvatiti po onoj “Crna Gora je ostala u prćiju”, što su krajnje nedopustive prakse. Međutim, u zemlji rovitih institucija i slabih demokratskih praksi sve je moguće. Generalno, može se ocijeniti da su narodni predstavnici na visini zadatka uglavnom kada se radi o interesima njihovih novčanika, ostalo može, ali i ne mora. Tako da je vjerovatno i to, uz opštu devalvaciju ukupnih društvenih vrijednosti u zemlji, doprinijelo da se poslanička funkcija više od strane građana ne doživljava tako značajnom i prestižnom kao što je to nekada, sad već davno, bio slučaj, ocijenila je Mrdović.

Nespremnost političkih grupacija da uskopartijske intrerese podrede građanskim potrebama možda se najbolje odslikava baš kroz parlamentarno djelovanje, smatra Ines Mrdović iz Akcije za socijalu pravdu.

– Narodni predstavnici bivše vlasti pamte se (a i danas je to slučaj) uglavnom po dizanju ruku za odluke koje partija odredi. U tom smislu ne treba trošiti previše riječi i objašnjavati da su se u velikoj mjeri pod partijskim interesima sakrivali privilegovani interesi pojedinaca iz partije ili lica blisko povezanih s njom. U pogledu servilnosti partijskim interesima, stiče se utisak da situacija nije mnogo drugačija ni nakon promjene vlasti prije dvije godine. Iako ne treba generalizovati stvari, jer se sve ne može podvesti pod isti kalup, ipak građani uopšteno nemaju previše zadovoljstva zbog rada i postupaka poslanika, koji treba da su servis i da djeluju u interesu upravo tih građana, ali nam vrijeme uporno i uporno pokazuje da je to daleko od takvog stanja stvari – kazala je Mrdović za “Dan”.

Izvor: Dan