Vijesti iz Bijelog Polja

Građani su nam na prvom mjestu!

SELJAČKA MUKA!

SELJAČKA MUKA!

Seljačka muka. Nebo zacas prekriju modri oblaci, naidje voda udare potoci. I sav rad i muku snese u i onako ostavljena i zapustena imanja.

Nema tu mnogo pomoći seljaku samo ostaje da od muke baci kapu od zemlju i da se za glavu uhvati žuljevitim rukama.

Tako po ko zna koi put grcevito brane svoj opstanak na svojim ognjistima mjestani sela Vukanovica Sokolca Brda Pisane Jele i nebi im bilo tesko da se brane od nekih osvajaca gle cuda brane se od sopstvene Opstine sopstvene Drzave.

Putni pravac Tomasevo – Sokolac nekada prekriven asfaltnim zastojem kada se cinilo da otvara buducnost ovih sela,otvorilo je zapravo put koncesionarima koji preko dvadeset godina eksplatisu prirodna bogastva ovih krajeva. Godinama unistavajuci putnu onfrastrukturu mještani su mogli samo nijemo da posmatraju.

O jos težim ogrešenjima, onima koje je počinila država u novoj istoriji prema selu i seljacima već je sve bezbroj puta ispričano.

I kada su god mještani blokirali teške mašine upravo su osuđivani i procesurani sami mještani.

Nego seljačka je muka pregolema izgleda državi je preci profit nego ljudi.

U područnoj školi Sokolac prije deset godina školu je pohadjalo dvdesetak učenika. Nijeli to bio dovoljan podstreh opštini da pomogne vrijedne domaćine očuvajući putnu infrastrukturu sela Sokolac.

Ljidima koi su sa svojih deset prsti formirali domaćinstva osnovali porodice ostali na selo održali školu bez ičije pomoći moglo se makar toliko očuvati sedam kilometara asfalta.

Konačno smo postali pravna drzava.

Lopovluk i korupcija na sve strane ali zakon nesmije da se krši kada treba da se zaštiti seljacka muka.

Dali sistem nemože da zaštiti mještane od par koncesionara koi danas i onako oskudni od svega i svačega odvajaju od dijela penzije, dječijeg dodatka ,poljoprivredne penzije, socijalnog dodatka da bi koliko toliko popravili putni pravac Tomaševo- Sokolac i ostali na svoja ognjista.

Kojim putem koračamo putem nestanka ili putem opstanka zaključite sami.

Zahvalan svima koi su učestvovali u donaciji i požrtvovanju da opet možemo kući prići a kubici ce i dalje odlaziti.

Sa postovanjem

Dejan Čabarkapa.