PUTUJ MOJ DRAGI DRUŽE

(Diko Bubanja)

Postoje dani koji nam donose tugu,

kada iskrene duše napuštaju svijet,

zamjeram puno,svom dragom drugu,

zašto je baš danas,on morao ‘mrijet.

Ko će da osvaja one vrhove snježne,

jagorčevina je procvala,i stidljivo viri,

ti si znao da uslikaš,cvjetove nježne,

dok proljeće,dahom,svoju toplinu širi.

Putuj,putniče,i raširi zvjezdane mape,

tu je svaka staza,jedna predivna duga,

a pramen magle,ispod nebeske kape,

to je molitva moja,za voljenog druga.

Ona će željom,da razbudi,mjesec žuti,

do otadžbine vječne,da ti osvijetli put,

već mi pogled,tablu,koplje i bicikl sluti,

a kroz suze ti kažem,na tebe sam ljut.

Sudbina je htjela,bez zadnjeg’ zbogom,

a rastanci bole,zašto si čekao trenutak,

da iznenada odeš,na susret sa Bogom,

i sakriješ se u svemir,u taj šareni kutak.

Pa,putuj,Diksone,neka te ne plaši mrak,

začuh poznati zvuk,to zvoni čuveni bajk,

kada zatreperiš zvijezdom,biće mi znak,

da si,za pjesmu moju,poslao srce i lajk.

A na tebe će nas sjetiti šahovska polja,

i zamke iz otvaranja,što stvaraju dileme,

a ti ćeš,već od danas,a to je Božija volja,

na nebu,da rešavaš,šahovske probleme.

28.02.2022

Knežević Miodrag-Miki

PUTUJ MOJ DRAGI DRUŽE