PEJIĆ: BEZ MILOSRĐA I PRAŠTANJA NEMA ŽIVOTA NA ZEMLJI

Protojerej – stavrofor Darko Pejić, arhijerejski namjesnik bjelopoljski u svojoj besjedi nakon liturgoji u crkvi Svetih Apostola Petra i Pavla, ukazao je na važnost milosrđa i praštanja, koje je u punoći donio Isus Hristos, svim ljudima, koji su otpali od Boga i zgriješili.
„Bez milosrđa i praštanja nema života na zemlji. Sam Gospod Isus Hristos je došao, donio sebe, da bi sobom, svojom krvlju oprao i očistio čovjeka. Milosrđe vodi ka praštanju i ono nije nešto što stoji i čeka. Danas, nažalost, mnogi kažu: Neka oprosti on meni, pa ću ja njemu. I svako sjedi u svom rovu, na svojoj poziciji, a mržnja samo buja i raste. Milosrđe je djelatno, ono ne stoji, ne čeka, nego djela. Ono voli, pomaže, prašta, daje se“.
„Hristos nam, zatim, govori: Ono što ne želite da vam ljudi čine, ne činite ni vi njima. Niko od nas ne voli da nas lažu, kradu, niko ne voli da nas psuju, biju, već svako od nas voli pohvalu u lijepu riječ. Recimo onda i mi najprije drugima pohvalnu i lijepu riječ. Da bi nam oprostili, oprostimo i mi drugima. To je tako jednostavno kad se hoće, a, opet, toliko teško i nemoguće, kad se čovjek zazida i zatvori u sebe, kad sve potčini sebi i postane samoživ. Moramo da se potrudimo, besmisleno je da samo sjedimo i čekamo. Kako kaže narod: Sjedi ja, sjedi posao“, ukazao je sveštenik Pejić.
Podsjetio je na riječi Svetog apostola Pavla, koji kaže: Ko ne radi, da ne jede.
„Da bi radili moramo ustati in krenuti ili makar otvoriti usta i srce svoje, izgovoriti molitvu, ili, evo, najmanja sitnica, jednom u sedam dana možemo napraviti tih nekoliko koraka, i doći do svetog hrama, stati na molitvi, pomoliti se Gospodu da bi Gospod bio milosrdan prema nama i našim bližnjima, da bi naše srce omekšalo. Potrebno je da se samo malo ljudi potrude. Kada bi pazili i brinuli o tome koliko su kao ljudi izazvali neprijatestvo, kada bi se čovjek pitao za koliko neprijateljstava je kriv on sam i kako to da popravi, da se izvini, na nađe način da zamoli ljude da mu oproste, zasijala bi zemlja i ljudi na njoj veoma brzo drugim sjajem. Nema ništa od mržnje, od sažaljenja, žaliti čovjeka, a ne pomoći mu. Može čovjek grešnošću svojom pasti u jad, ali ako se nađe čovjek, brat hrišćanin da ga podigne, da otrese sa njega njegov grijeh i uspravi ga, i on će zasijati svojim sjajem. Trudite se svuda da budete dobri prema svima, nemojte biti sebični, jer će ta dobrota da se vrati. Ne znamo iz čije ruke i koga Gospod može poslati kad nam bude teško“, besjedio je otac Darko.
Zapitao se kako voljeti ako nemaš ljubavi, kako učiti ako sam nijesi učen, kako obrazovati druge ako sam obraza nemaš.
„U narodu postoji izreka: Boga se ne boji, ljudi se ne stidi. Bilo je i kroz Stari zavjet, i u prethrišćansko doba, nekih naznaka o praštanju, milosrđu i pomaganju, da prijatelj prijateljima pomogne. Međutim, došao je Hristos i sve podigao ne viši stepenik. Ljudi kažu da je to nemoguće, a ustvari, u Bogu je sve moguće, jer Gospod je rekao: Ljubite i neprijatelje svoje, blagosiljajte i ne kunite. A kako je On mogao sa Krsta da kaže Ocu Nebeskom: Oprosti im, jer ne znaju šta čine. Niko tim ljudima nije učinio dobra ni prije, ni kasnije, koliko Gospod, a oni su Ga razapeli, pa, opet, im je oprostio. I Sveti arhiđakon Stefan isto radi dok ga kamenuju oni koje uči. Znači, nije on uzeo bič da ih bije, on je samo stajao, govorio i svjedočio svoju vjeru. Oni ga zasipaju kamenjem, a on sa koljena, dok izdiše, govori: Oprosti im Gospode, ne znaju šta čine. I tako kroz istoriju do današnjih dana“.
„Našeg Patrijarha Pavla su Albanci na Kosovu i Metohiji vrijeđali, cijepali mu mantiju, često puta ga šamarali, pljuvali, a on se molio istim riječima: Oprosti im Gospode, jer ne znaju šta čine. Nudili su mu zaštitu policije, ali nije htio. Išao je, kažu, kroz narod i svjedočio živog Boga. A mi danas, tražimo i očekujemo da nam se neko prvi izvine. Dok je čovjek u zavadi sa nekim, a dođe da se pričesti, grijeh čini. U Jevanđelju piše: Ako imaš razmiricu sa nekim idi, najprije, izmiri se, pa onda dođi u hram i prinesi žrtvu i daj prilog. Neće Bog ni prilog da uzme od nas ako smo u zavađi sa bližnjima. Da se izmirimo i oprostimo, a ako neko insistira i ostaje u svađi, on preuzima taj grijeh na sebe. Praštanje je božanski dar, milosrđe pokreće praštanje, a sve pokreće ljubav Božja. Neka nas tom i takvom ljubavlju Gospod ispuni da volimo, najprije, Gospoda i bližnje svoje i da ljubimo jedni druge“, poučavao je prota Darko Pejić.