MOST NA BISTRICI USKORO DOSTUPAN SAMO PJEŠACIMA

Stara karavanska saobraćajna veza u Bijelom Polju postaće zaštićeno kulturno dobro, od lokalnog značaja
Prema legendi, most je sagradio neimar Proko – najstariji među prekolimskim neimarima. Priča pripovijeda da je Proko navodno pribavio novac za gradnju mosta nakon što je, u noćnoj straži, ubio i opljačkao nepoznatog hajduka, a potom nastojao da otkupi svoje grijehe podizanjem mosta na mjestu zločina

Nakon opsežne stručne analize i valorizacije, dugogodišnji simbol istorijskog i infrastrukturnog nasljeđa bjelopoljskog kraja, most na Bistrici, smješten u Lozna Luki, selo Bistrica, uskoro će biti proglašen kulturnim dobrom od lokalnog značaja.

No, prije nego što se donese rješenje o zaštiti, Uprava za zaštitu kulturnih dobara objavila je poziv svim vlasnicima katastarskih parcela, na kojima se prostire ovo buduće kulturno dobro zajedno sa svojom zaštićenom okolinom, da se nakon uvida u elaborat izjasne od 8. do 15. februara. Odluka o zaštiti ovog arhitektonskog dobra, kako se može zaključiti iz elaborata o valorizaciji, potvrđuje njegovu neprocjenjivu vrijednost, koja se ogleda u bogatoj istoriji, jedinstvenoj arhitekturi i višeslojnim tradicijama koje ga okružuju.

BOGATA ISTORIJA

Oblast bjelopoljskog kraja bilježi tragove naselja još od neolita, što dokazuju nalazi kamene sjekire i bronzani artefakti otkriveni na lokalitetima poput Majstorovine, Bijedića, Rakonja i Ostrelja. U blizini mosta na Bistrici, arheolozi su otkrili dokaze o ilirsko-rimskom nasljeđu, a pisani izvori svjedoče o postojanju rimske naseobine u samom srcu Bijelog Polja. Ova regija, bogata arheološkim nasljeđem, postala je plodno tlo za razvoj različitih kultura i civilizacija, a most predstavlja jedan od najupečatljivijih spomenika iz perioda osmanske dominacije.
Prema sačuvanim podacima i legendama, most je prvobitno sagrađen krajem XVII ili početkom XVIII vijeka, a u nekim izvorima se spominje i mogućnost da potiče iz antičkog doba – kao „Rimski most na Bistrici“. Bez obzira na preciznu epohu izgradnje, jasno je da je most bio ključna tačka na karavanskoj putnoj mreži koja je povezivala središnji dio današnje Crne Gore sa Sarajevom i Skopljem. Njegova uloga u prenosu dobara, ideja i kulturnih uticaja kroz vjekove neosporno je značajna.

Most na Bistrici, dugačak oko 25 metara, izgrađen je na stabilnim i nešto višim obalama bistričke doline. Originalno gazište, široko oko 3,20 metara, u svoj svojoj autentičnosti odiše vremenom i pričom, dok je dodatno proširenje od oko 0,80 metara izvedeno tokom sanacije prije oko pedeset godina. Most posjeduje karakteristične elemente islamskog graditeljskog nasljeđa, što se vidi kroz precizno obrađene tesanike i upotrebu lokalnog punog kamena – materijala koji je korišćen još u starijim građevinama ovoga kraja.

Uprkos intervencijama iz 70-ih godina prošlog vijeka, kada je most ojačan i prilagođen potrebama kolskog saobraćaja, primarni oblik i funkcija mosta ostali su očuvani. Mjerne table postavljene iznad temeljnih ojačanja svjedoče o promjenama u nivou vodostaja rijeke Bistrice, dok dodatna kolovozna obloga, izrađena od betona i asfalta, narušava autentičnost spomenika. Upravo zbog toga, planirane su konzervatorske mjere čiji je cilj uklanjanje novijih intervencija i vraćanje originalnog izgleda gazišta i rubnih dijelova mosta.
PROKO NEIMAR

Uz naučne i tehničke aspekte, Most na Bistrici je obavijen i bogatom usmenom tradicijom koja dodatno osnažuje njegov simbolički značaj. Prema legendi, most je sagradio neimar Proko – najstariji među prekolimskim neimarima. Priča pripovijeda da je Proko navodno pribavio novac za gradnju mosta nakon što je, u noćnoj straži, ubio i opljačkao nepoznatog hajduka, a potom nastojao da otkupi svoje grijehe podizanjem mosta na mjestu zločina. Majstori, koji su radili na izgradnji, koristili su simbolične materijale – sigu, jaja i mlijeko – koji su dolazili iz okolnih sela. Ipak, nesrećan obrat uslijedio je kada Proko nije ispunio svoje finansijske obaveze prema graditeljima, što je rezultiralo tragičnim krajem – prema predanju, graditelji su ga ubili i zakopali pored mosta. Ova legenda, iako mješavina usmenih predanja i mitologije, dodatno oslikava emocionalnu i kulturnu vrijednost mosta za lokalnu zajednicu.

Stručni tim, koji je formirala Uprava za zaštitu kulturnih dobara, nedavno je izvršio temeljnu analizu stanja mosta i njegove neposredne okoline. Na osnovu nalaza, predviđene su konkretne konzervatorske mjere usmjerene ka vraćanju autentičnog izgleda spomenika. Glavni zadatak je uklanjanje betonske i asfaltne podloge te bočne proširenosti kolovoza, kako bi se prezentovao originalni izgled kamene konstrukcije mosta. Nakon toga, predviđa se izrada detaljnog konzervatorskog projekta kojim će se utvrditi budući režim zaštite i upotrebe ovog kulturnog dobra.

Jedna od ključnih mjera odnosi se na redefinisanje namjene mosta – umjesto da bude isključivo saobraćajna veza, planira se njegovo preuređenje u pješačku zonu. Time će se omogućiti organizacija različitih kulturnih, zabavnih, rekreativnih i sportskih manifestacija, a istovremeno će se očuvati naslijeđene vrijednosti i autentičnost mosta. U sklopu zaštite, biće obuhvaćena i neposredna okolina mosta, površine preko 7.600 m², koja uključuje obale rijeke Bistrice. Ova zaštićena zona omogućava očuvanje ambijentalnog i pejzažnog identiteta, te dodatno doprinosi stvaranju atraktivnog turističkog potencijala regije.

SIMBOL ODNOSA
Most na Bistrici nije samo arhitektonsko remek djelo, već i simbol društvenih i ekonomskih odnosa koji su oblikovali lokalnu zajednicu kroz vjekove. Prethodno je služio kao jedina sigurna veza između naselja na obje obale rijeke, omogućavajući svakodnevnu komunikaciju, prenos dobara i organizaciju tržišnih okupljanja. Ova funkcija mosta značajno je uticala na socijalno-ekonomski razvoj regije, a njegove aktivnosti su osiguravale nebrojene kontakte među stanovnicima, koji su se, uz pomoć mosta, međusobno povezivali i podržavali.
U današnje vrijeme, uloga mosta se transformiše iz primarne saobraćajne infrastrukture u kulturni i edukativni centar. Planirane aktivnosti i manifestacije u njegovoj neposrednoj okolini dodatno će promovisati identitet bjelopoljskog kraja, te će pružiti priliku građanima i posjetiocima da se upoznaju s bogatom istorijom, arhitekturom i tradicijom ovog regiona.

Predstojeći konzervatorski radovi i planirane mjere zaštite najavljuju novu eru za most na Bistrici. Preuređen u pješačku zonu, most će postati idealno mjesto za organizaciju kulturnih i obrazovnih manifestacija, čime će se dodatno promovisati bogata istorijska baština Bijelog Polja i čitavog bjelopoljskog kraja. Predstavnici Uprave za zaštitu kulturnih dobara ističu da ovaj projekat predstavlja primjer sinergije između očuvanja istorijskog nasljeđa i modernih potreba zajednice, te da će most na Bistrici nastaviti da bude simbol povezanosti, tradicije i kulturnog identiteta.

Zaštićena okolina planirana na skoro 8.000 kvadratnih.
Inače, površina ovog budućeg kulturnog dobra iznosi 683,32 m², dok se zaštićena okolina prostire na 7.678,08 m², čime se osigurava sveobuhvatna zaštita i očuvanje ovog spomenika. Prema stručnim stavovima, most ima visok stepen očuvanosti i jedinstvenost u okviru svoje vrste, što ga čini neprocjenjivim dijelom kulturnog pejzaža ovog kraja. Njegove istorijske, arhitektonske, tehničke, ambijentalne i vaspitno-obrazovne osobenosti, zajedno s bogatom usmenom tradicijom, pružaju temelj za njegovo dalje očuvanje i valorizaciju.
Izvor: Pobjeda