MLADA BJELOPOLJKA TIJANA BULATOVIĆ: „NAJLJEPŠI TRENUCI DEŠAVAJU SE KADA RAZUMIJEMO JEDNI DRUGE“

MLADA BJELOPOLJKA TIJANA BULATOVIĆ: „NAJLJEPŠI TRENUCI DEŠAVAJU SE KADA RAZUMIJEMO JEDNI DRUGE“

Mlada bjelopoljka Tijana Bulatović danas uspješno kombinuje tri uloge — školskog psihologa u Osnovnoj školi „Marko Miljanov“, asistenta na Filozofskom fakultetu u Nikšiću i doktoranda psihologije. Dobitnica više fakultetskih i opštinskih nagrada, edukantkinja psihoterapije i jedna od najperspektivnijih mladih stručnjakinja svoje generacije, Tijana kaže da je njen poziv sazrijevao u njoj godinama prije nego što ga je i formalno započela.

„Još u srednjoj školi psihologija se nazirala kao moja želja. Kako sam sazrijevala, ta želja je postala moj put — usmjeren na svako područje u kojem psihologija može doprinijeti. Vjerujem da je važno naglasiti da se mnogo toga u čovjeku može promijeniti, oporaviti i izrasti, i upravo to smatram najznačajnijim što psihologija kao struka omogućava“, kaže Tijana za portal “Vijesti iz Bijelog Polja”.

„Psihologija mi je pokazala da snaga nije u tome da sve možemo sami, već u hrabrosti da tražimo pomoć i rastemo kroz svoje izazove. Svaka promjena, oporavak i lični razvoj počinju razumijevanjem sebe i drugih – i u tome leži moć ove profesije.“

Najveći motiv da se posveti radu u školi, kaže, upravo su djeca.

„Djeca su moj najveći motiv. Njihova radoznalost, iskrenost i neposrednost svakodnevno me inspirišu i podsjećaju zašto sam odabrala ovaj poziv. Rad u osnovnoj školi pruža mi priliku da ih podržim dok uče, rastu i otkrivaju svijet oko sebe, da im dam prostor da istražuju svoje emocije, grade samopouzdanje i razvijaju empatiju“, objašnjava ona.

„Za mene nema ničeg ljepšeg nego biti dio njihovog puta i pružiti im okruženje u kojem se osjećaju sigurno i ohrabreno da istražuju svoje mogućnosti”, navodi mlada sugrađanka.

Ona ističe da se povjerenje sa učenicima gradi kroz iskrenu i toplu komunikaciju, ali i jasne granice.

„Odnos povjerenja sa djecom gradim kroz iskrenost, razumijevanje, uvažavanje i poštovanje. Važno mi je da taj prostor osjete kao siguran, kao mjesto gdje se njihova riječ čuje i gdje zajedno gradimo temelje empatije, poštovanja i međusobnog razumijevanja“, kaže Tijana.

„Trudim se da budem pristupačna i otvorena, ali uz jasno postavljene granice — jer djeci je potrebna i toplina i struktura.“

Pored rada sa djecom, Tijana se već bavi i visokim obrazovanjem, gdje radi kao asistent na Filozofskom fakultetu. Upis doktorskih studija za nju je bio logičan korak.

„Motivaciju za upis doktorskih studija pronašla sam u dugogodišnjoj želji da dublje razumijem ljudski um, emocije i ponašanje. Tokom rada s ljudima, posebno s djecom i studentima, postalo mi je jasno koliko je značajno povezati teorijsko znanje i praktično iskustvo kako bismo pružili kvalitetnu podršku“, navodi ona.

„Doktorske studije su za mene prilika da produbim stručnost, istražujem i doprinesem razvoju psihologije, kako bi moj rad bio još korisniji i osnažujući za one kojima je namijenjen.“

Iako još traga za svojim užim istraživačkim smjerom, trenutno je najviše privlači psihologija ličnosti.

„Imam interesovanja u različitim oblastima psihologije. Trenutno me najviše privlači psihologija ličnosti i u narednom periodu želim dodatno graditi ekspertizu upravo u tom pravcu.“

S obzirom na dinamiku savremenog društva, Tijana smatra da je emocionalna podrška djeci važnija nego ikada.

„Škola je mjesto gdje se svakodnevno uče empatija, samoregulacija, poštovanje i međusobno uvažavanje. Ona nije samo prostor za sticanje znanja, već i za razvoj emocionalnih i socijalnih vještina“, ističe ona.

„Kada djeci pružimo zdrave emocionalne temelje, svaki njihov naredni korak kroz život postaje lakši.“

Posebno se osvrće i na uticaj digitalne tehnologije, koja je postala nezaobilazan dio odrastanja.

„Digitalne tehnologije imaju snažan uticaj na pažnju i motivaciju učenika. Nekontrolisana ili prekomjerna upotreba može smanjiti sposobnost koncentracije, ali kada se pravilno integrišu u nastavu, one mogu biti snažan alat za učenje, istraživanje i kreativno izražavanje. Ključ je u balansu“, naglašava.

Na pitanje ko je najviše oblikovao njen profesionalni put, Tijana odgovara bez dileme:

„Najveća inspiracija da uđem u obrazovanje bila je moja majka, prosvjetni radnik. Njena snaga, dobrota i posvećenost oduvijek su mi bile vodilja.“

Svoj put, kaže, nikada nije birala zbog titula, već zbog želje da doprinese. Zato mladima poručuje:

„Savjetovala bih im da vjeruju svojim snovima i budu uporni. Ako ih iskreno pokreće želja da rade s ljudima, da podrže, razumiju i empatišu — već su na pravom putu. Najvažnije je imati srce, razumijevanje, strpljenje i spremnost da stalno uče, jer iz te kombinacije nastaju najljepši profesionalni i ljudski trenuci.“

Tijana se i dalje vidi na dvije profesionalne adrese — u školi i na fakultetu.

„Nadam se da ću uspjeti kombinovati oba svijeta, jer i akademsko i školsko okruženje su moje velike ljubavi. U oba se osjećam ispunjeno i radim ih s punim srcem.“

*Sponzor teksta Komunalno Lim