MLADA BJELOPOLJKA ANJA RADOVIĆ NAJMLAĐA DOKTORANDKINJA SOLO PJEVANJA U ISTORIJI AKADEMIJE UMJETNOSTI U NOVOM SADU

MLADA BJELOPOLJKA ANJA RADOVIĆ NAJMLAĐA DOKTORANDKINJA SOLO PJEVANJA U ISTORIJI AKADEMIJE UMJETNOSTI U NOVOM SADU

Mlada bjelopoljka Anja Radović nedavno je upisala doktorske studije i time postala najmlađi student doktorskih studija solo pjevanja u istoriji Akademije umjetnosti u Novom Sadu. Za naš portal govori o ovom važnom uspjehu, svom muzičkom putu, motivaciji i porukama za mlade.

Govoreći o upisu doktorskih studija, Anja ističe da ovaj uspjeh doživljava sa ponosom, ali i velikom odgovornošću.

„Ovaj uspjeh doživljavam prije svega kao veliku čast, ali i veliku odgovornost. Naravno da sam ponosna, ali sam svjesna da je ovo tek početak jednog ozbiljnog i zahtjevnog puta. Prijemni ispit za doktorske studije bio je izuzetno zahtjevan i podrazumijevao je visok nivo pripremljenosti, što mi ovu priliku čini još značajnijom. Posebno mi je važno to što sam postala najmlađi student doktorskih studija solo pjevanja u istoriji Akademije umjetnosti u Novom Sadu, jer taj podatak doživljavam ne kao privilegiju, već kao dodatnu obavezu da opravdam ukazano povjerenje i nastavim da se bavim umjetnošću sa još većom posvećenošću, disciplinom i iskrenošću”, navodi mlada sugrađanka.

Odluka da se već sada odluči za nastavak akademskog puta, kako kaže, došla je prirodno.

„Presudila je unutrašnja potreba da produbim znanje i razumijevanje umjetnosti kojom se bavim. Još tokom osnovnih, a potom i master studija, osjećala sam želju da nastavim svoj akademski put i da se dalje razvijam, kako umjetnički, tako i profesionalno. Veliku ulogu u toj odluci imala je i podrška profesora i okruženje Akademije umjetnosti u Novom Sadu, koje podstiče visoke standarde i kontinuirani rad. Osjetila sam da u ovom trenutku imam i energiju i jasnoću da se posvetim doktorskim studijama, ali i želju da kroz akademski rad dodatno unaprijedim svoju izvođačku praksu”, dodaje ona.

Anja smatra da je u muzici izuzetno važno povezivanje teorije i prakse.

„Smatram da je povezivanje izvođačke prakse i naučnog rada izuzetno važno. Izvođačka praksa bez teorijskog i istraživačkog promišljanja može ostati površna, dok naučni rad bez žive prakse gubi kontakt sa suštinom muzike. To je naročito važno u solo pjevanju, gdje izvođač, osim melodije, mora duboko razumjeti i tekst, njegovu poruku, stil, jezik i kontekst u kojem je nastao”, kazala je Anja.

Govoreći o svakodnevnom balansu između studija i umjetničkih obaveza, ističe da sve doživljava kao jedan proces.

„Nije uvijek lako, ali uz dobru organizaciju, disciplinu i jasne prioritete – moguće je. Muzika je ujedno moj poziv i moj način života, tako da studije i umjetničke obaveze doživljavam kao dijelove istog procesa, a ne kao suprotstavljene sfere.“

Na pitanje šta je najviše inspiriše u solo pjevanju, Anja odgovara jednostavno i iskreno.

„Najviše me inspiriše mogućnost da kroz glas prenesem emociju, priču i istinu. Solo pjevanje mi daje slobodu izražavanja i stalni izazov da radim na sebi, kako umjetnički, tako i lično.“

Prisjećajući se svojih muzičkih početaka, Anja navodi da je sve krenulo od klavira.

„Moj put u muzici počeo je još u nižoj muzičkoj školi, gdje sam svirala klavir. Taj period doživljavam kao veliku odskočnu dasku i temelj svega što je uslijedilo. Okruženje u školi bilo je izuzetno podsticajno – nastavnici su me podržavali, a atmosfera je bila ispunjena razumijevanjem i ljubavlju prema muzici.“

Posebno ističe značaj svoje nastavnice.

„Zahvalnost dugujem svim nastavnicima iz niže muzičke škole, a posebno bih istakla svoju nastavnicu klavira, Jelenu Đaković, koja me je na pravi način uvela u svijet muzike i usadila mi ljubav prema radu i umjetnosti.“

Ljubav prema solo pjevanju javila se nešto kasnije, zahvaljujući jednom važnom susretu.

„Ljubav prema solo pjevanju javila se nešto kasnije, pred kraj osnovne škole, kada me je čula operska pjevačica Olivera Tičević. Ona je prepoznala moj glas i predložila mi da se ozbiljnije posvetim solo pjevanju, što je za mene bio jedan od ključnih trenutaka.“

Na pitanje da li je postojao trenutak kada je shvatila da je pjevanje njen životni poziv, Anja odgovara:

„Nije postojao jedan konkretan trenutak, već niz iskustava koji su me sve više uvjeravali da je pjevanje ono čime želim da se bavim cijelog života. Svaki nastup, svaki izazov i svaka prepreka samo su to dodatno potvrđivali.“

Govoreći o podršci na svom putu, Anja ističe porodicu i profesore.

„Najveća podrška tokom cijelog mog puta bili su porodica i ljudi koji su vjerovali u mene čak i onda kada sam sama sumnjala. Posebnu ulogu imala je moja majka, koja je moj najveći uzor. Ona me je naučila da se upornošću, radom i vjerom u sebe može postići mnogo, a kao profesor koji je tri puta proglašavan za najboljeg u Crnoj Gori, svojim primjerom mi je pokazala koliko su posvećenost, disciplina i ljubav prema pozivu važni.“

Dodaje da je bilo i teških trenutaka.

„Bilo je trenutaka sumnje, umora i razmišljanja o odustajanju, ali ljubav prema muzici uvijek je bila jača. U tim trenucima veliku podršku pružila mi je i moja profesorica na fakultetu, Milica Stojadinović, koja me je svojim znanjem, razumijevanjem i vjerom u moj potencijal dodatno ohrabrila da istrajem.”

Na pitanje šta bi danas poručila mlađoj sebi, Anja kaže:

„Rekla bih joj da vjeruje sebi, da bude strpljiva i da ne odustaje, čak ni onda kada stvari djeluju teško ili neizvjesno. Da sanja velike snove i da se ne plaši ambicija, jer su one često prvi korak ka ostvarenju”, ističe ona.

Za kraj, ima i poruku za mlade iz svog grada.

„Vjerujte u sebe i u svoj talenat, ali budite spremni na rad, strpljenje i upornost. Ne plašite se velikih snova, jer će se oni možda i ostvariti”, zaključuje Radović.

*Sponzor teksta Komunalno Lim