Istorija Bijelog Polja

Arheološka istraživanja ubedljivo govore o postojanju naselja u ovom kraju još u dalekoj prošlosti.

Bjelopoljski kraj bio je naseljen još u neolitu (10.000 do 3.000 godina prije n. e.). U selu Majstorovina kod Bijelog Polja, pronađena je kamena sjekira koja potiče iz neolita. Ostaci materijalne kulture pronađeni su i u selu Bijedići, a potiču iz bronzanog doba (3.000 do 1.000 godina prije n. e.). I u selu Ostrelj pronađene su dvije sekire tzv. jadranskog tipa. Na osnovu pronađenih predmeta u samom gradu možemo tvrditi da su na području današnjeg Bijelog Polja postojale naseobine praistorijskog doba. U Rakonjama, jednom od prigradskih naselja, 1975. godine pronađena je glačana kamena sjekira, koja datira iz srednjeg bronzanog doba. Sve ovo dokazuje da je na ovom prostoru čovjek obitovao i u starijem gvozdenom dobu i da su to proizvodi ilirskih plemena čija je teritorija zahvatala i oblast Bijelog Polja.

Ostaci ilirsko–rimske kulture nađeni su na lokalitetu pored crkve Svete Bogorodice u Voljavcu. Takođe su pronađeni i tragovi kultnog mjesta u Zatonu, 15 km od Bijelog Polja i nadgrobni spomenici u Dubovu.

Sudeći po arheološkim nalazima na samom području grada, moguće je govoriti o postojanju jedne rimske naseobine na obali Lima, u neposrednoj blizini današnjeg centra Bijelog Polja. U naselju Pruška pronađen je bakarni rimski novčić cara Probusa iz druge polovine polovine 2. vijeka. Na lokalitetu latinskog groblja postojale su nadgrobne ploče iz vremena 2. do 3. vijeka n. e. Negdje pred Drugi svetski rat, otkriven je na ovom lokalitetu žrtvenik sa natpisom od čvrstog bijelog kamena, podignut rimskom božanstvu Herkulu. Ovaj žrtvenik se danas čuva u crkvi Svetog Nikole u Nikoljcu. Vjerovatno je na području Bijelog Polja u doba Rimljana postojao grad (Municipijum) sa određenom samoupravom.