BLAGA ŽURIĆ - KNJIŽEVNICA: U KRALJEVSTVU SLOVA

BLAGA ŽURIĆ – KNJIŽEVNICA: U KRALJEVSTVU SLOVA

Blaga Žurić, diplomirala je na Filozofskom fakultetu – odsjek srpskohrvatski jezik i jugoslovenske književnosti u Nikšiću.

Odbranila magistarsku tezu Bajka i njena metodička interpretacija u školi. Piše prozu i poeziju za djecu i odrasle. Autorka je petnaest knjiga: šest poezije (Bajka na izvoru, Gdje vjetar spava, U igri zidnog sata, Uramljeno nebom, Slovar ljubavi, Prva ljubav zauvijek); četiri romana (U Kraljevstvu Slova, Pustolovine jastuka Čar-Lija, Gorska bašta, Još možeš da poručiš kišu); slikovnice Crna Gora moja domovina; dvije zbirke priča (Hoću lutku koja govori, Maniri su uvijek u modi); priručnika Interpretacija bajke u nastavi; u štampi Pojmovnik simbola bajki… Koautorka pet kompleta udžbenika: Crnogorski kao nematernji jezik za šesti i osmi razred osnovne škole, prvi i treći razred (gimnazija); Programa obrazovanja za učenje crnogorskog (kao stranog jezika) i Govorimo crnogorski, komplet za strance, nivo B2. Zastupljena u obrazovnom programu, u školskoj lektiri, romanom U Kraljevstvu slova.

Roman je preveden na albanski jezik (izdavač ZUNS, Podgorica). Učesnica je naučnih skupova i brojnih festivala u Crnoj Gori i okruženju (Vezeni most, Smederevska pjesnička jesen, Nikšićki književni susreti, Ratkovićeve večeri poezije, Sarajevski dani poezije, Plavski književni susreti, Festival humora za djecu u Lazarevcu, Zmajeve dečje igre, Septembarski dani kulture u Pljevljima, Polimske staze, Limske večeri poezije, Krilata Seošnica, Susreti pod starom maslinom…

Omiljene nagrade: Knjiga godine za djecu u Crnoj Gori, za 2006. i 2013. (Hoću lutku koja govori i U Kraljevstvu slova); Prva nagrada pjesnika zavičajaca na Ratkovićevim večerima poezije (2005); Treća nagrada za kratku priču (Srbija i Crna Gora); Nagrada za cjelokupno umjetničko stvaralaštvo na međunarodnom festivalu „Pod starom maslinom“ Bar (2016); Nagrada za najbolju bajku FEDI (Sarajevo, 2019) i dr. Zastupljena u antologijama i zbornicima za djecu i odrasle u CG i okruženju.

Kao srednjoškolka, Blaga Žurić e objavljivala poeziju za odrasle u časopisu Polimlje, ali, kako kaže, njena prva objavljena zbirka Bajka na izvoru nastala je na inicijativu Dragana Radulovića, koji je i recenzent knjige.

– Naravno, ona me svrstala u pisce za djecu, tako da sam nastavila da pišem i objavljujem za najmlađe. Roman U Kraljevstvu slova doživio je devet izdanja (Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Narodna knjiga i Nova knjiga). Preveden je i na albanski jezik. Bajkovita radnja dešava se u gradskoj i ruralnoj sredini, u prirodi. U svakoj bajci, pa i u Kraljevstvu slova, prepliću se stvarno i nestvarno, dobro i zlo. Dobro oplemenjuje i autora i čitaoca, a čuda koja se dešavaju u bajkama ne iznenađuju mlade, već oni prihvataju i kazne kao zasluženi slijed događaja.

Vaši rezultati u književnosti su krunisani nizom priznanja i nagrada. Koliko Vam one znače i šta za Vas predstavljaju?

Drage su nagrade za zbirku priča Hoću lutku koja govori (2006) i roman U Kraljevstvu slova (2013). Izabrani su za knjigu godine za djecu u Crnoj Gori i nominovani za Malog princa. Roman je izabran u šest najboljih knjiga na Festivalu humora za djecu u Lazarevcu. Dva puta sam dobila prvu i jednom drugu nagradu na Ratkovićevim večerima poezije (Veče zavičajnih pjesnika), Nagradu Prosvjetnog rada, Nagradu za kratku priču… Roman za odrasle Još možeš da naručiš kišu štampan je po preporuci žirija Pobjedinog konkursa Najbolji neobjavljeni crnogorski roman za 2013. godinu. Draga je nagrada i sa Međunarodnog festivala Pod starom maslinom, za cjelokupno umjetničko stvaralaštvo na 30. jubilarnim susretima pisaca u Baru. Poseban je osjećaj posaditi i imati maslinu u parku pisaca, kao i uklesano ime pored poznatih književnih imena poput Mire Alečković, Dušana Kostića, Grozdane Olujić i drugih dragih imena. Jedna strana Vaše svestranosti je stručna literatura koju ste izdali.

Posebno je značajan priručnik Bajka i njena interpretacja u nastavi, gdje ste se fokusirali na metodičku interpretaciju bajke. Na koji način ste se bavili ovom problematikom i da li je knjiga putokaz ka novim i drugačijim čitanjima (tumačenjima) bajki?

Za pisanje stručne knjige, kao i udžbenika (kao autorka sam četiri kompleta udžbenika crnogorskog jezika kao nematernjeg i kompleta udžbenika za strance za učenje crnogorskog jezika), postoje pravila i standardi. Pošto sam radila magistarski rad iz Metodike književnosti o interpretaciji bajke u nastavi, nastao je priručnik za metodičku interpretaciju, koji je jedan od mnoštva pristupa interpretaciji bajke u nastavnoj praksi.

Budući da ste kao prosvjetni nadzornik u Zavodu za školstvo dugi niz godina u neposrednom kontaktu sa nastavnim procesom, možete li nam reći koji su to glavni izazovi savremenog obrazovanja?

-Na ovo pitanje se može odgovoriti jednom rečenicom, ali i rečenicama na stotinu strana. Zbog suštinskog značaja koji ima književnost na formiranje ličnosti, kolektivnog duha i svijesti u društvu, ograničiću se na tu oblast. Književnost ima najviše uticaja u periodu odrastanja i sazrijevanja. Ona modeluje karakter individue. Iskustvena mudrost koja metafizički uklanja granice i vremenske barijere, zahvaljujući književnosti, može biti uspješnija u odgovorima na pitanja koja život postavlja. Vaspitanici ne mogu upoznati sebe ukoliko ne upoznaju druge, treba ih učiti da smatraju knjigu i čitanje sastavnim djelovima života. Proces upoznavanja drugih i drugačijeg ne bi bio moguć bez književnosti, bez čitanja. Spoznavanje drugog i drugačijeg:

kulture, istorije, običaja, navika, načina privređivanja, karaktera – to je proces učenja. Nastavnici su, može se reći, najbrojnija kategorija radnika u zemlji, pa ipak se o obrazovanju malo zna, malo se istražuje, a skoro se ništa ne obnavlja da bi se nastava osavremenila.

Budući da ste autorka i knjiga poezije za djecu, da li Vas više ispunjava pisanje poezije ili proze? U čemu se više pronalazite?

-Volim prozu, iako sve boje ovoga svijeta nalazim u poeziji, koja govori čarobnim jezikom, koji ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Fernando Pesoa je pjesnik koji me fascinirao (imao je 70 heteronima za svoje ime). Pored poezije za djecu imam i poeziju za odrasle

(Uramljeno nebom, U igri zidnog sata).

Odavno pišem samo prozu (romane i priče). Moji romani i priče za djecu imaju bajkovitih elemenata, upravo zbog odrastanja uz bajke, djela Ćopića, Marka Tvena i brojnih autora koji su znali da nas zainteresuju i drže pažnju čitaoca.

Da li je teže pisati za djecu ili odrasle?

-Ako još niko nije dostigao nivo Zmajeve poezije, onda je opravdano Vaše pitanje. Dobar pisac za djecu je onaj autor čije djelo prihvataju djeca. Knjige koje s djecom ne komuniciraju, kao ,,jednaki sa jednakima” i koje im ne zaokupljuju pažnju – takve knjige oni ne priznaju. Djeca ne mogu da se uzdignu na nivo odraslih, ali zato odrasli mogu da se srode sa dječjim životom, jer su bili djeca i jer djetinjstvo nose u suštini svog bića, kao osnovni sloj od koga su počeli upoznavati svijet.

Koji je žanr teži za pisanje, nije lako odgovoriti. Proces pisanja najbolje je opisao Balzak u pismu svom prijatelju.

Završio je pismo rečenicom: Izvini, nijesam imao vremena da napišem kraće pismo.

Život je bajka

Jeste li možda sve ono o čemu ste nekada maštali uspjeli da pretočite u bajke, čime ste svakako uljepšali i našu stvarnost?

Upravo nas bajka i literatura za djecu uče da živimo bajku, da ne odustajemo od cilja. U toj težnji ka ostvarivanju cilja leži prava sreća i naša bajka, naravno, pod uslovom da je put kojim idemo onaj koji smo mi odabrali. Kada je engleski pjesnik DŽon Milton oslijepio napisao je: Duh je svoj gospodar, on u sebi može raj stvoriti od pakla, i pakao od raja.

Dokazano je da čovjek može promijeniti svoj život ako promijeni i način razmišljanja. Mnoge knjige uljepšale su dječiju stvarnost. Postoje interesantni podaci za većinu knjiga koje danas važe kao dječije, a nijesu napisane za djecu. Knjigu Robinzon Kruso napisao je klasični pisac za odrasle čitaoce da bi tako zaradio novac. Ni palo mu na pamet nije da će ona biti omiljena knjiga predpubertetskog doba.

Danijel Defo bio je jedan mrzovoljni starac, koji je izgledao od svih ljudi na zemlji najmanje predodređen da piše i da se dopadne djeci. Imao je osmoro djece i razmišljao o njima ovako: Nek se muški snalaze sami, a za kćeri mi treba samo oprema za udaju. Ko bi rekao da takav čovjek može pisati za drugu djecu kad nije razmišljao ni o svojoj.