BISTRICA IMALA HIDROCENTRALU PRIJE DRUGOG SVJETSKOG RATA

BISTRICA IMALA HIDROCENTRALU PRIJE DRUGOG SVJETSKOG RATA

– Bistrica je imala električnu energiju prije Bijelog Polja – ponosno pričaju Bistričani.

I dok su se u Bijelom Polju palili fenjeri, Bistričani su, zahvaljujući Čedu Jaćimoviću i Otu Jungu. Igrali karte uz svjetlost električne sijalice. Međutim, Drugi svjetski rat je bio nemilosrdan i prema bistričkoj centrali koja je tom prilikom srušena.

Bistrica je selo udaljeno 20-ak kilometara od Bijelog Polja, pruža se pitomom dolinom. Koju sa sjeverne strane skoro zaštitnički nadvisuje Đalovića klisura. Preko sela se dalje kroz klisuru može pješke stići do Đalovića pećine i na izvor Bistrice. Hladna rijeka se “ljutito” survava niz korito i silazi u dolinu, presijeca selo i nekoliko kilometara dalje se uliva u Lim. Govori Zoronjić o Bistrici.

Zbog karavana koji su prolazili bistričkim krajem u tursko vrijeme je napravljen stari kameni most u mjestu Lozna Luka, u obliku polumjeseca. A Bistričani su prije Drugog svjetskog rata uspjeli da iskoriste svoju rijeku i na njoj “instaliraju” prvu hidrocentralu u ovim krajevima.

Koliko zavičajci i mještani vole Bistricu pokazuje dokumentarni film o ovom živopisnom selu “Bistrica spoj prekrasne prirode i dobrih ljudi” koji je nedavno završen.

– Od preko 15 sati snimljenog materijala izuzeli smo najinteresantnije kadrove i u 18 minuta, koliko traje film, prikazali prirodne ljepote i kulturna dobra područja Bistrice. Kaže idejni tvorac ovog ostvarenja Kemal Zoronjić.

– Zahvalan sam Dajlanu Mekiću koji je snimao i montirao film, zatim Erminu Hodžiću koji nas je vozio do teško pristupačnih lokacija Bistrice, potom poznatim speleologu Željku Madžgalju. Koji nam je ustupio kadrove iz bistričke pećine, te Hani Zoronjić koja je čitala tekst i time upotpunila sadržaj filma. Zahvalnost dugujem i kompaniji B2B iz Bara, Turističkoj organizaciji Bijelo Polje, NVO Euromost, TA RAMS, PSK Akovo, Polimskom muzeju iz Berana, Zavičajnom muzeju iz Bijelog Polja, Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i Medžlisu Islamske zajednice Bijelo Polje. Kaže Zoronjić.

Prisjećajući se djetinjstva kaže da je kao dječak skoro svaki vikend, naročito ljeti provodio kod svojih najbližih u Bistrici.

– Tu sam provodio najljepše trenutke igrajući sa ostalom djecom raznih igara po bistričkim livadama. A onda bismo odlazili na rijeku gdje bi se kupali i lovili ribu. Sve mi je to ostavilo traga i u srcu i u duši. Ta sjećanja su me navela da napišem knjigu o Bistrici koju sam izdao prošle godine, a ove godine sam imao želju da uradim i video-zapis kroz dokumenatarni film o prirodnim ljepotama i kulturno-istorijskim spomenicima u Bistrici. Sa Dajlanom Mekićem snimili smo preko 15 sati materijala, od čega smo izdvojili najinteresantnije kadrove u filmu koji traje 18 minuta. Film ima naziv Bistrica-Spoj prekrasne prirode i dobrih ljudi, jer zaista tako i jeste. Bistričani su radni, zdravi, bistri, humani i gostoprimljivi ljudi.

Pokrovitelj filma je moj prijatelj i Bistričanin, poznati humanista i dobrotvor Hajriz Brčvak. Kaže Zoronjić.

A da bi Bistrica dobila mjesto kakvo i zaslužuje neophodan je završetak puta Gubavač–Bistrica, u dužini od sedam kilometara.

– Počelo je da se radi, veći dio završen, ali je ostalo još dosta posla i to nam pričinjava velike poteškoće. Brojnim zavičajcima koji su ovog ljeta posjetili Bistricu teško je objasniti što nam je put ovakav. Zato je neophodno, osim puta što prije završiti i kapitalni projekat Đalovića pećina koji za nas znači prosperitet –kaže osmadestedvogodišnji Ćemal Mahumutović, hroničar svih zbivanja u bistričkom kraju, dugogodišnji direktor OŠ “Vuk Karadžić” i jedan od najuglednijih mještana.

Autor filma o Bistrici zahvali je poznatom humanisti i dobrotvoru Hajrizu Brčvaku. Koji se rado odazvao i bio pokrovitelj filma.

Izvor: Dan

Novinar: Milovan Novović