BIJELO POLJE: KIPRENIK ODSJEČEN OD SVIJETA, PO NAMIRNICE MOGU SAMO PJEŠKE

BIJELO POLJE: KIPRENIK ODSJEČEN OD SVIJETA, PO NAMIRNICE MOGU SAMO PJEŠKE

Problemima sa lošom putnom infrastrukturom u selima bjelopoljske opštine ne nazire se kraj, a mještani tvrde da je na djelu selektivan pristup i neodgovoran odnos nadležnih, odnosno da se ne radi tamo gdje je najpotrebnije, već tamo gdje odgovara aktuelnoj vlasti.

Pravi primjer nemara prema žiteljima kad je u pitanju loša saobraćajna komunikacija ne seoskom području je sedam domaćinstava iz sela Kiprenik u Mjesnoj zajednici Čeoče. Mještanin Velimir Janjušević kaže da su se u nekoliko navrata za pomoć obraćali Opštini, odnosno Sekretarijatu za saobraćaj, na čijem je čelu Duško Ružić.

– Uzalud smo godinama tražili da se riješi problem puta koji koristi nekoliko porodica na prostoru Mjesne zajednice Čeoče. Radi se o putnom pravcu Modri Do-Kiprenik-Đapanov Grob. Sanacija ove dionice nikako da dođe na listu prioriteta ni Mjesne zajednice ni opštinskog Sekretarijata. Nekoliko porodica nema pristup putu i bukvalno su odsječeni od svijeta – kaže Janjušević.

Upozorava da će početkom kišnog perioda, a potom i snijega ovakvo stanje poprimiti nesagledive razmjere. I ljeti se kod njih teško dolazi taksisti se ne usuđuju da krenu ovim putem kaže on.

Uzaludna obećanja

Janjušević ističe da su bila bezuspješna i obraćanja na sve moguće opštinske adrese sa zahtjevom da im urede put da makar mogu nekako doći do svojih kuća. Kaže da su im obećavali da će put biti saniran, od jednog do drugog mjeseca, od godine do godine…

– I tako ukrug, nikako da dođemo na red – konstatuje Janjušević i pojašnjava da od mjesta Skakavac, odnosno skretanja sa asfaltnog puta koji vodi od Đapanovog groba, do Čeoča, i dalje prema Grančarevu i planini Lisi, do sela Kiprenik ima tri kilometra.

Janjušević pojašnjava da su put uništili kamioni koji su godinama saobraćali njime natovareni građom, a na njihove brojne apele da im se makar popravi dionica do kuća niko nije odgovarao. Tvrdi da su ih nadležnih u lokalnoj upravi praktično ostavili na cjedilu. Domaćinstva u selu su uglavno staračka i u njima žive porodice Bulatović, Vuković, Janjušević i Krgović.

– Nikoga izgleda nije briga ako se neko razboli u ovih nekoliko kuća, i ako mu je potrebna zdravstvena pomoć. Nema tog auta koje će krenuti ovim putem. Nema te hitne pomoći koja će doći. Ukoliko se nekop od nas preseli na onaj svijet morali bismo da nosićimo na ćebetu između sebe. Najteže je kad moramo nešto od hrane da nosimo. A ovdje se zbog duge i hladne zime moramo obezbijediti za više mjeseci – kaže Janjušević i naglašava da mladih više u selu nema, da su otišli tražeći bolje uslove za život, te da se dječji plač ovdje nije čuo već decenijama.

Kaže i da su prinuđeni da protestuju ukoliko im ne saniraju put.

– Drugog načina za rješenje problema sa lošom putnom infrastrukturom nemamo osim da protestujemo ispred Opštine ili u udobnim prostorijama Sekretarijata. Ne možemo obezbijediti namirnice za zimu niti može auto doći do nas. Bruka je i sramota da ljudi u 21. vijeku moraju na ulici da traže svoja prava. Pozdravljamo radove u drugim selima i smatramo da treba da se radi, ali tražimo da se konačno i nama uredi put. Selektivan pristup nećemo dozvoliti i borićemo se pravnim sredstvima ostvarivanje svojih prava – navodi Janjušević.

Iz lokalne uprave su kazali da se radovi na putnoj i drugoj infrastrukturi izvode po priritetima koje odredi Mjesna zajednica, odkale su kazali da će sve uraditi kako bi se na zakrpile najudarnije rupe na putu.

Izvor: Dan

Novinar: Milovan Novović