TEHNOLOGIJA IZOLUJE DJECU OD STVARNOSTI

TEHNOLOGIJA IZOLUJE DJECU OD STVARNOSTI

Razvoj tehnologije i promjene koje su nastupile obavezuju nas da im se adaptiramo na način koji će, prije svega, pomoći djeci da zaobiđu negativne uticaje tehnogije a asporbuju maksimalno one pozitivne uticaje. Psihološkinja i kriminološkinja Anđela Simonović u razgovoru za Portal RTCG ukazuje na rizike sajber prostora, i poručuje roditeljima da i sami moraju biti edukovani, da bi svojoj djeci na najbolji način ukazali na rizike “surfovanja” po internetu.

Uticaj tehnologije na razvoj djece

Kako živimo u svijetu u kojem se tehnologija razvija rapidno, njen uticaj na sva područja ljudskog života je neminovan. Svakako je više puta potvrđeno u istraživanjima da tehnologija utiče na razvoj djece. Baš kao što to čini dječija igra onakva kakva je nekad bila dominantno zastupljena „napolju“.

Djeca sve češće imaju problem sa vidom u ranom uzrastu ali i sa govorom koji nerijetko kasni. Osim toga, dešava se i da dijete prvo progovori na stranom pa tek kasnije na maternjem jeziku. Sve se to najčešće dešava jer djeca provode previše vremena ispred ekrana i u virtuelnom svijetu, a sve manje u fizičkom okruženju s vršanjacima.

Negdje je i poznata stvar da prezauzeti roditelji pažnju i komunikaciju koju bi trebali posvetiti sopstvenoj djeci. Kompenzuju sa digitalnim uređajima (da bi dijete bolje jelo puštaju crtane i druge video klipove dok ga hrane, zatim da bi mirovalo kako bi bili u mogućnosti da završavaju druge obaveze i tome slično). Kako živimo u svijetu u kojem se tehnologija razvija rapidno, njen uticaj na sva područja ljudskog života je neminovan. Svakako je više puta potvrđeno u istraživanjima da tehnologija utiče na razvoj djece. Baš kao što to čini dječija igra onakva kakva je nekad bila dominantno zastupljena „napolju“.

Djeca sve češće imaju problem sa vidom u ranom uzrastu ali i sa govorom koji nerijetko kasni. Osim toga, dešava se i da dijete prvo progovori na stranom pa tek kasnije na maternjem jeziku. Sve se to najčešće dešava. Djeca provode previše vremena ispred ekrana i u virtuelnom svijetu, a sve manje u fizičkom okruženju s vršanjacima.

Negdje je i poznata stvar da prezauzeti roditelji pažnju i komunikaciju koju bi trebali posvetiti sopstvenoj djeci, kompenzuju sa digitalnim uređajima. Da bi dijete bolje jelo puštaju crtane i druge video klipove dok ga hrane, zatim da bi mirovalo kako bi bili u mogućnosti da završavaju druge obaveze i tome slično.

Pozitivne i negativne strane tehnologije

Potrebno je odmah da kažem da djecu u današnjem vremenu nikako ne bismo smjeli da poredimo sa djecom iz vremena njihovih roditelja ili ranijih perioda. To je tako iz prostog razloga što su uslovi koji determinišu odrastanje bili potpuno drugačiji.

Mi moramo da se pomirimo sa činjenicom da je sadašnje vrijeme digitalizacije i da je ono umnogome promijenilo vrijednosti i način gledanja na određene aspekte života. Teško da možemo nešto da uradimo tako što ove promjene negiramo. Jer složićete se da sigurno niko neće odjednom ukinuti internet, mobilne uređaje i vratiti društvo na „fabrička podešavanja“ jer je navodno nekad bilo bolje vrijeme.

Ono što je potrebno jeste da naučimo da živimo sa promjenama koje su nastupile i da im se adaptiramo. Na način koji će pomoći djeci da zaobiđu negativne uticaje a asporbuju maksimalno ono pozitivno što nose tehnologije.

Pozitivne strane su u najvećoj mjeri usmjerene na moć učenja putem interneta. Nekad je djecu bilo teško natjerati da pođu u biblioteku i pretražuju dostupno štivo kako bi odgovorili na neka pitanja. To oni sad mnogo lakše rade samo jednim klikom. Naročito učenje stranih jezika koje je dostupno preko velikog broja besplatnih sajtova.

Djeca su po prirodi radoznala a internet im omogućava da zadovolje tu radoznalost. Naravno, sadašnji sistem edukacije u školama ne ide u korak sa novim vremenom. Već više sa onim starim metodama zbog čega im je nerijetko dosadno da uče to što škola od njih traži, odnosno na način na koji se to od njih traži. Nego to je tema za drugu priliku. Dalje, mogućnost ostvarivanja video poziva sa roditeljima jako je značajno onoj djeci koja rano, preko stipendija, odu da nastave školovanje u inostranstvu.

Jedan od najvažnijih negativnih faktora koje tehnologije generalno imaju na razvoj djece jeste to što ih socijalno izoluju. To prije svega znači da su djeca manje fizički aktivna pa postaju gojazna. Manje uživo komuniciraju što može negativno da se odrazi i na njihov razvoj empatije i prepoznavanja emocija uopšteno.

Shodno tome, nije iznenađujuća priroda sajber nasilja koje djeca emituju u virtuelnom prostoru i koje nerijetko žrtvu navede na samoubistvo svojom brutalnošću i bezosjećajnošću. Koliko god da se čini drugačije, djeca su u virtuelnom svijetu veoma usamljena. Podražaji koje dobijaju nisu stvarni, veze koje ostvaruju sa drugima kroz društvene mreže su platonske. Ali i opasne jer traže stalno potvrđivanje slabo razvijenog samopoštovanja.

To smo svi imali priliku da primijetimo, koliko je važan lajk postao i koliko je isti taj lajk mjerilo koliko je neko vrijedan. Postoje istraživanja koja su pokazala da nedostatak očekivanog broja lajkova na društvenim mrežama dovodi do smanjenja samopouzdanja. Utiče na stvaranje negativne slike o sebi i pojavi suicidalnih misli. Nedostatak samopoštovanja navodi i na vršenje sajber nasilja pa kroz ponižavanje žrtve i kroz pripadanje onoj „jačoj“ strani koja napada, vrši se kompenzacija ovih nedostataka.

Kako se odbraniti od negativnih strana tehnologije?

U tom smjeru, ponoviću prethodno: važno je djecu pravilno usmjeriti u tom ogromnom virtuelnom prostoru, šta je dobro a šta je loše, kakve su moguće posledice, i tu je velika odgovornost najprije na roditeljima, pa onda i nastavnicima i ostatku društva.

Snaga je u umjerenosti, u svakom području života pa i kada je u pitanju boravak na internetu. Internet sam po sebi nije loš, loš može biti samo način njegove upotrebe. Kontrola koju roditelji primjenjuje trebala bi da odgovara uzrastu djeteta. Pa tako ne bi valjalo primjenjivati iste metode kontrole djeteta od osam godina i tinejdžera koji ima četrnaest godina.

Mlađe dijete (ispod deset godina) možete da pratite preko velikog broja aplikacija koje je moguće instalirati na njihove uređaje i povremeno strogo postaviti određene granice ponašanja.

Tu je bitna i doslednost u zabranama jer ako djetetu nešto dozvolite godinu dana i onda odjednom hoćete to isto da zabranite dovešće do bunta. U slučaju tinejdžera, strogo kažnjavanje i oduzimanje digitalnih uređaja može da proizvede i bunt i druge negativne posledice.

Sa tinejdžerima je najbolje razgovarati, potruditi se da ih razumijete i shvatitite njihove razloge zašto su nešto uradili ili žele da urade. U tom periodu jako im je važno da im ukažete povjerenje i da pokušate sa njima da razgovarate kao sa sa osobama koje odrastaju a ne kao sa djecom, a u skladu sa tim i da im date adekvatne savjete i argumentovano im objasnite zbog čega je potrebno da se određena pravila koja postavljate poštuju.

Internet aplikacije koje mladi najčešće koriste i način na koji one utiču na njihovu psihu

Instagram, Tik-Tok, Facebook, SnapChat…najčešće aplikacije koje mladi ljudi koriste, a ta granica mladih korisnika sve se više spušta. Činjenica je da je djecu jako teško “otrgnuti” od interneta jer jednostavno oni žive i odrastaju u svijetu koji je umnogome drugačiji od onog svijeta u kojem su odrastali njihovi roditelji, a kamoli roditelji njihovih roditelja.

Tik-tok je aplikacija koja je ubjedljivo uzela primat među mladima. Ova aplikacija posjeduje specifičan algoritam koji po mnogim izvorima dovodi do zavisnosti od njene upotrebe. Nakon što kreiramo nalog na Tik-tok mreži, aplikacija je u mogućnosti da dođe do mnogih naših podataka na osnovu kojih kreira naš jedinstven profil. A shodno tom profilu prilagođava sadržaj koji će korisniku biti dostupan. Sadržaj koji se korisniku pojavljuje odgovara njegovom trenutnom raspoloženju i psihološkim preferencama. Pa želimo sve više i više tog sadržaja, nekad ne bivajući svjesni koliko vremena provodimo na aplikaciji.

Mladi koji su u pubertetu podložni su promjenama raspoloženja. Kada su tužni i bezvoljni istraživanja su pokazala da na Tik-toku traže sadržaj koji odgovara takvom njihovom raspoloženju, nakon čega algoritam sam šalje još takvih sadržaja. Još takvih sadržaja dodatno produbljuju sjetno raspoloženje. A prolongirana izloženost njima može dovesti i do depresije kod mlade osobe. Osim toga, istraživanja su pokazala da algoritam Tik-toka cenzuriše određeni sadržaj koji nije “društveno poželjan” što znači da će korisniku rjeđe da se prikazuju sadržaji bez filtera. Sadržaji koji ne odgovaraju idealu ljepote ili popularnosti, kao i oni sadržaji koji su estetski manje atraktivni, pa čak i kad su građevine u pitanju.

Tik tok, kao i Instagram pokazuju kako tamo vani žive ljudi koji su veseli i kojima je mnogo dobro u životu, koji nemaju problema. Na ovaj način kod mladih se stvara utisak da je vanjski svijet jedno mnogo savršeno mjesto. A oni takvi kakvi su ne mogu da se uklope u takav ideal što narušava njihovo samopoštovanje.

Poređenje sa drugima na svoju štetu takođe proizvodi negativne posljedice i može dovesti do depresije. Vrijedi pomenuti i aplikaciju SnapChat koja je naročito popularna kod mlađe populacije i koju djeca koriste i za međusobnu komunikaciju, kao i za razmjenjivanje fotografija. Fotografije objavljene na Snapu nestaju za nekoliko sekundi. I varljivo uvjerenje da te fotografiju u potpunosti bivaju uništene dovelo je do toga da mladi “izbacuju” i “sheruju” fotografije koje bi mogle da ih kompromituju ili koje lako mogu biti zloupotrijebljene. Tačno je da fotografije u Snapu nestaju ali uvijek je moguće napraviti snimak ekrana istim ili drugim uređajem i potrebno je da mladi budu svjesni te opasnosti.

Ovakav način funkcionisanja Snapa privukao je i mnoge predatore djece, pedofile, regrutere u cilju trgovine ljudima i distribuciju dječije pornografije. SnapChat omogućava da se na jedan nevjerovatno brz način prošire glasine i tračevi o nekom. A kako fotografije brzo nestanu, teško je ustanoviti iz kojeg izvora tračevi proizilaze, a oni su bez sumnje jedna od najštetnijih formi sajber nasilja. Pored toga, popularno prikupljanje “vatrica” dovodi do oblika zavisnosti od upotrebe ove aplikacije. Pa djeca imaju neodoljivu potrebu da u određenim vremenskim intervalima “izbace” sadržaj da ne bi izgubili skupljene vatrice i da bi povećali njihov broj.

Poruka za roditelje

Zbog svih ovih ali i mnogih drugih razloga koji nisu pomenuti jer zahtijevaju veći prostor, potrebno je edukovati mlade i njihove roditelje. Društvene mreže nije moguće zabraniti potpuno, jer mladi ipak nađu način da se uključe u te tokove. Ipak pristup i “surfovanje” mogu biti kontrolisani i umjereni. Nažalost, odziv roditelja na edukacije nije na potrebnom nivou ali u svakom trenutku roditelji bi trebali biti svjesni da i oni u najvećoj mjeri odgovaraju za bezbjednost svoje djece.

Ovdje ću se dijelom dotaći i saber nasilja iako ta tema zahtijeva još veći prostor. Sajber nasilje je veoma zarazno i sklona su da ga šire i ona djeca koja se mogu u školi okarakterisati kao poslušna i dobri đaci. Baš kao i ona djeca koja su sklona nasilju i potpuno drugačijeg profila. To se dešava prosto iz razloga koji donekle objašnjava fenomen podijeljene odgovornosti i psihologija gomile. Karakterističani za grupna djelovanja. U nekim slučajevima povod je samo zabava koja se otrgne kontroli bez obzira na prvobitnu namjeru.

Zbog toga je velika odgovornost na roditeljima da unaprijed ne tvrde kako njihovo dijete ne vrši nikakav vid nasilja. Kako je njihovo dijete dobro, nije “takvo” i tome slično. Iz razloga koje sam navela svako dijete ima potencijal da izvrši neki oblik sajber nasilja. Ali adekvatnim pristupom djetetu to se može izbjeći. Pristupom “moje dijete nije takvo” može samo doći do toga da vaše dijete lakše padne pod nečiji uticaj i da vam promaknu štetni oblici njegovog ponašanja. Zbog svega toga edukacija o tome kako omogućiti djeci da budu bezbjedna u online svijetu mora da bude usaglašena sa kontinuiranom edukacijom roditelja.

Izvor: RTCG