Vijesti iz Bijelog Polja

„SVI TUPE, RAI OŠTRI“ –VRIJEDNE I PRECIZNE RUKE MAJSTORA IZ BIJELOG POLJA 39 GODINA BRUSE ZANAT

Nakon završetka srednje škole, Darko Raičević se sa svega 18 godina zaposlio u firmi IMAKO, gdje je radio na poslovima brušenja metala. Od prvog dana zavolio je taj posao koji je zahtijevao tačnost i preciznost. Njegov talenat ubrzo je prepoznat, pa ga je kompanija poslala na takmičenje metalaca Crne Gore 1985. godine. Kao najmlađi učesnik, osvojio je prvo mjesto na državnom nivou, a upravo tada rodila se i trajna ljubav prema ovom zanatu.

Kao i mnogi radnici tog vremena, Raičević 2002. godine ostaje bez posla. Zajedno sa bratom Zoranom pokreće biznis u oblasti obrade drveta i ubrzo stiču dobar glas, jer je Zoran važio za jednog od najboljih majstora u stolarstvu i proizvodnji namještaja. Ipak, ubrzo su se pojavili ozbiljni problemi – alati za obradu drveta brzo su se tupili, a u Crnoj Gori nije postojala radionica koja je mogla da ih naoštri. Zbog toga su morali putovati sve do Čačka, što je iziskivalo i vrijeme i novac.

U februaru 2004. godine, Darko odlučuje da pokrene sopstveni biznis i započinje nabavku mašina za oštrenje alata. Taj proces je išao sporo, jer je riječ o skupim mašinama koje se tada nijesu mogle nabaviti u Crnoj Gori. Dugo je radio u podrumu svoje kuće, u neadekvatnim uslovima, da bi prije tri godine prešao u novi objekat. Tada je uspio da jednog od svojih sinova obuči za zanat, pa su otvorili zanatsku radnju „RAI alati“, čiji je vlasnik mlađi sin Aleksa.

„Ja sam već 39 godina u ovom poslu, a na mlađima svijet ostaje. Zato mi je bilo važno da znanje prenesem na sina“, kaže Raičević za portal “Vijesti iz Bijelog Polja”.

U radionici danas rade na savremenim mašinama, uglavnom njemačke proizvodnje tipa Wolmer. Iako nijesu CNC, pokazale su se kao dovoljno precizne i pouzdane, a ono što je posebno važno – mogu ih samostalno održavati, jer u Crnoj Gori ne postoji servis za CNC tehnologiju.

Njihove usluge koriste klijenti iz cijele Crne Gore: iz industrije obrade mesa, drveta, papira, PVC-a i AL bravarije. Sarađivali su i sa firmama iz Srbije, ali zbog transporta ta saradnja je otežana.

„Značaj naše djelatnosti ogleda se u tome što smo svim ovim firmama olakšali rad. Jer bez oštrog alata nema ni kvaliteta ni kvantiteta. Nadam se da će moj nasljednik pratiti nove tehnologije i naići na pomoć države, jer mnogi zanati izumiru upravo zbog njenog izostanka“, naglašava Darko.

Kako kaže, ulaganja u radionicu su stalna i zahtjevna – od održavanja mašina, do nabavke potrošnog materijala poput brusnih traka i rashladnih tečnosti, koje moraju da nabavljaju van Crne Gore, što dodatno povećava troškove.

Mladima poručuje da ne bježe od zanata:

„U našoj zemlji se danas može lijepo živjeti od zanatskog posla. Potrebno je samo interesovanje i volja da se uče majstorske vještine. Ja sam učio od svoje 18. godine i još uvijek učim.“