SUSRET SA UGLEDNIM POLJOPRIVREDNIKOM NOVICOM RADOVIĆEM IZ ZASEOKA KISJELICE KOD BIJELOG POLJA

SUSRET SA UGLEDNIM POLJOPRIVREDNIKOM NOVICOM RADOVIĆEM IZ ZASEOKA KISJELICE KOD BIJELOG POLJA

Zaseok Kisjelice, nalazi se na sredokraći puta od Ravne Rijeke prema Crnionici, a u njemu živi dvadesetak porodica koje se bave poljoprivredom, pretežno stočarstvom.

Mještani ovog kraja tradicionalno svake godine u proljeće izdužu stada na Bjelasicu, u katune Omar, Rupe, Cmiljača, Gudžaline… Porodica Novice Vula Radovića bavi se teškim seoskim poslovima. Za pohvalu je to što je na selu ostao i njegov sin, gdje je zasnovao porodicu.

Živimo na selu i skoro da smo prepušteni sami sebi. Snalazimo se sa svojim ukućanima kako znamo i umijemo. Imam dvanaest hektara svoje zemlje. Imanje je veliko i treba puno rada. Imamo i voćnjak, gajimo šljive, jabuke i kruške. Kažu da pečem dobru rakiju. Isti na, onda kada je rodna godi na- kaže Radović.

SUSRET SA UGLEDNIM POLJOPRIVREDNIKOM NOVICOM RADOVIĆEM IZ ZASEOKA KISJELICE KOD BIJELOG POLJA

On dodaje da je smanjio stočni fond, u odnosu na neke ranije godine. Danas ovaj vrijedni domaćin ima 100 ovaca i jagnjadi.

Gdesetak goveda, pet svinja i dva konja, i drži živinu.

Gazdinstvo održavamo supruga, brat i ja. Djeca pomognu kad mogu i stignu, od svojih obaveza. Kad je sezona pripomažu i komšije, ali ih je svake godine sve manje. Ode, naročito ovaj mladi svijet, tamo gdje mu je bolje i lakše, kaže naš sagovornik.

Život na selu je težak, objašnjava Radović. Treba rano ustati, u zoru, a leći tek kada se sve obaveze završe, jedino se tako sve stiže pojašnjava vrijedni domaćin.

Radović dodaje da ni jednom poljoprivredniku nije lako, možda je ponajteže stočarima, ali ljubav prema selu i rad na svom imanju pružaju volju i daju snagu da se istraje

u teškim poslovima.

Radović voli katune na Bjelasici i tamo provodi

ljeto.

Božidar Radović kaže da su samo nekoliko kilometara udaljeni od grada, ali zbog loše putne infrastrukture, kao da su miljama daleko. Radovići su sami kupovali poljoprivredne mašine, bez ikakvih ikakvih subvencija. Na drugoj strani, imaju povoljnost da sve viškova, sve viškove mesa prodaju mesoprometu „Franca”, sa kojima, kako ističu, imaju odličnu saradnju. Znamo za podatak da Ministarstvo poljoprivrede izdvaja sredstva za bjelopoljsku opštinu. Mi od toga na drugoj strani nemamo ništa. Kako onda da se opstane na ovaj način.

Onaj ko dođe kod nas, a da ne polomi auto ovom džadom, divi se našoj farmi. I ne samo našoj, već i naših komšija. Kada bi putevi bili popravljeni mogli bismo da razvijemo i seoski turizam, da se stanje promijeni nabolje- kaže Novica Vule Radović.

Kad se voli nije teško

Novičin brat Božidar, takođe živi na selu, sa bratovom porodicom.

– Nije lako, ali kad se nešto voli ili se mora, onda i nije teško. Najveći problem zapravo su loši pristupni putevi. Lokalne saobraćajnice su u katastrofalnom stanju i teško se stiže do magistrale, pa nam je skoro onemogućeno da ono što proizvedemo i prodamo. Kvalitetnu rakiju i sir brzo bismo rasprodali kada bi se lakše stizalo do tržnice. Naročitio je teško zimi. Zato svi iz ovog kraja, ponovo apelujemo na Opštinu Bijelo Polje i Ministarstvo poljoprivrede da ulože napore i pomognu da se popravi saobraćajnica prema Bijelom Polju – kaže Božidar Radović.

Izvor: Dan

Novinar: Milovan Novović