STOČARI PRISILJENI DA MOLE DA PRODAJU JAGNJAD

STOČARI PRISILJENI DA MOLE DA PRODAJU JAGNJAD

Pazarni dani u pljevaljskim selima odavno su daleka prošlost,a prema trenutnoj situaciji teško je očekivati povratak na raniji način trgovine, jer u pojedinim selima stočne pijace ne postoje već 30 godina.

Stočari tvrde da je bilo bolje sa organizovanim stočnim pijacama, jer su imali priliku da stoku nude većem broju trgovaca. Danas stoku isključivo prodaju nakupcima, koji otkupne cijene formiraju kako njima odgovara.

U pljevaljskim selima nekada se tačno znalo kada je pazarni dan. Osamdesetih godina prošlog vijeka u pljevaljska sela dolazili su trgovci iz Čajniča, Goražda, Dubrovnika, iz Podgorice,a najzastupljeniji su bili predstavnici pljevaljskog Poljoprivredno-trgovačkog kombinata. Stočne pijace posebno su bile dobro posjećene u Boljanićima, Vrulji, Gradcu, Kosanici …

– Sada ni u jednom selu nema stočne pijace. Mislim da ih nije moguće ni obnoviti – kaže stočar iz Potkovača Vasilije Drobnjak i dodaje da su sela mnogo izgubila sa nestankom pijaca.

– Nekada su stočari mogli da biraju kome će prodati stoku, a sada često mole da im neko dođe i kupi jagnjad i telad – kaže Drobnjak.

– Stočne pijace u Bobovu mislim da nema 30 godina. Od tada se snalazimo kako znamo i umijemo da prodamo stoku, kaže stočar Neđo Ćirković iz zaseoka Ograđenica.

Klaničari imaju najveći profit

Jagnjad se na području opštine Pljevlja otkupljuju po cjeni od 3. 2 eura žive mjere, a jagnjetina se prodaje devet eura po kilogramu.

Prva klasa teladi žive mjere plaća se 4. 2 eura po kilogramu, a kilogram telećih rebara prodaje se 10 eura, kilogram plećke bez kosti 12, a buta 14 eura.

– Ako je jagnje dobro, ono može da da i pedeset odsto mesa od ukupne težine. Lošija jagnjad i šiljež daju 42 do 47 odsto mesa. Tu se ne broji glavuša i džigarice. Sa druge strane po cijenama u mesarama jasno se vidi da klaničari daleko više imaju koristi od stočara – kaže Vasilije Drobnjak i dodaje da klaničari imaju još veću zaradu na teladima.

-Prva klasa teladi je 4. 2 eura, a ta telad daju šesdeset odsto mesa od ukupne žive mjere. Kaže Drobnjak.

Ćirković navodi da on stoku prodaje nakupcima i da su na takav vid trgovine prisiljeni skoro svi stočari.

– Tržišne viškove moramo prodati, a ponekad je to vrlo teško. Konstatuje Ćirković.

U pojedinim selima, kao što su Vrulja, Boljanići, ili rudarsko naselje Gradac, stočne pijace su se duže zadržale ali izuzev stočnih vaga ni tu više nema pomena od stočnih pazarišta.

– Mislim da je stočna pijaca u Gradcu ukinuta prije petnaestak godina. Stočari iz Meljaka su tjerali stoku na ovu pijacu, a sada je prodaju nakupcima. Kaže stočar Žarko Marković iz sela Vrba.

Prema njegovim riječima dobro je što su u pojedinim selima, gdje nekada nije bilo pijace, postavljene stočne vage, pa stočari imaju mogućnost da u selu izvrše mjerenje stoke namijenjene prodaji nakupcima.

– Da je nekadašnji stočni fond, a da nema stočnih pijaca i otkupa kao što sada nema, nastupio bi opšti kolaps. Nažalost, sada je stočni fond u velikom opadanju, pa se ne postojanje stočnih pijaca sve manje primjećuje. Kaže Marković uz napomenu da je u Meljaku prošle godine došlo do naglog pada stočnog fonda.

Izvor: Dan