SOFTIĆ: OD MALENA SE BAVIM POLJOPRIVREDOM

SOFTIĆ: OD MALENA SE BAVIM POLJOPRIVREDOM

Tridesetsedmogodišnji Ermin Softić iz Sušice odrastao je uz rad na poljoprivrednom gazdinstvu porodice gdje je pomagao roditeljima, Ermin je tako razvio ljubav prema ovoj grani djelatnosti kojom se danas bavi.

“Poljoprivredom se bavim od malih nogu, tim su se bavili moji roditelji, tada sam im pomagao i onda sam ja nastavio. Posljednjih pet godina aktivno se posvećujem proizvodnji, uzgoju 15 krava, oko 50 ovaca i proizvodnji mesa poput pršuta, sudžuka, kulena, mlijeka, sira i kajmaka”, kazao je Softić u razgovoru za VBP portal.

Svjesni smo izazova sa kojima se susreću poljoprivrednici, te ih je svakog dana sve manje, a država čak I ne nudi rješenje. A loša infrastruktura dodatno otežava plasman proizvoda na tržište.

“Bavim se proizvodnjom, ali teško je plasirati proizvode kada kupci ne mogu doći do mene. Put do grada mi oduzima dva sata, trošeći gorivo i često ostajem bez značajne zarade. Zbog loše infrastrukture, moram se osloniti na prodaju privatno, prijateljima, komšijama, ili preporukama. Vjerujem da ljudi prepoznaju domaće i kvalitetno, jer su moji proizvodi isključivo prirodni, bez aditiva i konzervansa”, naglašava Softić.

Ermin ističe da nema značajne podrške od strane države, osim subvencija za poljoprivrednike. Iako je država zakazala u pružanju adekvatne pomoći, zajednica se međusobno podržava, dijelići resurse i pomažući jedni drugima u poslovnim poduhvatima.

Softić je jedan od rijetkih koji se iz inostranstva vratio u selo kako bi nastavio porodičnu tradiciju i bavio se poljoprivredom.

“Išao sam u inostranstvo da radim, bio sam u Njemačkoj, ali sam se ipak vratio. Vratio sam se jer nisam mogao roditelje da ostavim ovdje, nisam mogao napustiti rodno mjesto, svoje ognjište”, kazao je Softić I dodao da je I nakon toga htio da digne ruke od sela I ode, ali ipak ljubav prema rodnom mjestu je jača.

Softić smatra je sanacija puteva na selu rješenje koje bi zadržalo mještane da ostanu, nove generacije da nastave da se bave poljoprivredom i stočarstvom.

A koliko je trend iseljavanja I odlaska sa sela porastao govori nam podatak da se za samo 4-5 godina broj učenika u školi smanjio skoro duplo.

“Ne vidim ni želju kod mladih da ostanu, škola u Sušici je ranije brojala oko 150 učenika, a sad ih nema ni 70 sa područnim odjeljenjima Ličine, Negobratina i Đalovića. To je bilo prije 4-5 , ali je dosta ljudi odselilo iz razloga što je težak život i što nam je okrenuta glava, ne obraća se pažnja koliko da ne živimo tu”, navodi mještanin Sušice.

Iako bi se uslovi na selu trebali poboljšavati iz godine u godinu, Softić primjećuje da su uslovi sve gori.

“Poljoprivreda, stočarstvo, svaka godina nam je ista, jedino što smo trebali da napredujemo sa tim putevima, a zatim farmama i dodatnim proizvodima, umjesto da koračamo godinama unaprijed, mi sad idemo godinama unazad. Čim nema naroda i stanovništva propada”, zaključuje Ermin Softić u razgovoru za portal “Vijesti iz Bijelog Polja”.

*Sponzor teksta Mesopromet Franca