SEOSKI MOMCI, MAHOM NEOŽENJENI

SEOSKI MOMCI, MAHOM NEOŽENJENI

Ruralna područja u Crnoj Gori već decenijama pate od depopulacije. To znamo, čuli smo svi, ponekad nam je muka da to opet čujemo, jer, paradoksalno, kad nešto ponovimo hiljadama puta, to postane nekakav imaginarni pojam prema kom nemamo nikakvu emociju. Međutim, činjenica je da nam sela puste, katuni pogotovo, to je tako i to se vidi.

Kako smo često na selu i često razgovaramo sa ljudima sa sela, stalno pričamo o tom fenomenu i pokušavamo da proniknemo u razloge zašto je to tako.

Naiđemo na seoske kafane koje su često autentične, nalik vremenskim mašinama, u kojima sjede seoski momci, mahom neoženjeni, često pripiti, koji nam kažu da selo pusti zato što žene više neće na selo, udaju se za gradske momke, bježe u gradove. I zbilja, na selu je uvijek više neoženjenih muškaraca nego neudatih mladih žena.

Jasno je da su sela u Crnoj Gori zapuštena u smislu infrastrukture. Loši su putevi, struja nestabilna sa prvim nevremenom, zimi je na sjeveru mnogo snijega a sela nisu prioritetna za čišćenje, seoske škole se zatvaraju iz godine u godinu pa ljudi koji imaju djecu prelaze u prigradska naselja i gradove zbog njihovog obrazovanja.

Pitanje žena u ruralnim područjima još uvijek nije u žiži interesovanja javnosti i političkih aktera, pa često ni samih žena i organizacija i institucija koje se bave pitanjima žena.

U posljednjih dvadeset godina u Crnoj Gori se na 110 dječaka u prosjeku godišnje rađa 100 djevojčica, dok je prirodan omjer 102 ili 103 dječaka na 100 djevojčica.

Strategija za razvoj ženskog preduzetništva Crne Gore navodi sledeće podatke – žene su vlasnice samo 4% kuća, 8% zemljišta ii 14% kuća za Odmor.

Kada je u pitanju zaposlenje i prihodi, situacija je sledeća – u sjevernom regionu Crne Gore, koji po svim ekonom skim parametrima zaostaje za južnim i centralnim regionom, nezaposlenost među ženama je sedam puta veća nego na jugu i tri puta veća nego u centralnom regionu.

Ono u čemu žene u Crnoj Gori dominiraju, a u selima pogotovo, jeste neplaćeni rad!

Ako pokušamo taj rad da pretočimo u brojke, kao što pokazuje jedna analiza UNDP-a, žene u Crnoj Gori u prosjeku provedu 10 godina života u neplaćenom kućnom radu.

Izvor: Nevidljive žene Crne Gore