Vijesti iz Bijelog Polja

Građani su nam na prvom mjestu!

RAKONJAC: FUDBAL SAM POČEO TRENIRATI SA PET GODINA

RAKONJAC: FUDBAL SAM POČEO TRENIRATI SA PET GODINA

Kako naslov govori, tako Rakonjac Marko pratiocima VBP portala poručuje.

,,Počeo sam da se bavim fudbalom sa svojih 5 godina. Moj otac je prepoznao talenat i uveo me u svijet fudbala”. Počinje priču Rakonjac.

Prvo smo ga pitali, da li mu nedostaje rodni grad, i da li ima želju da se vrati u isti.

,,Bijelo Polje mi mnogo nedostaje, svako ko me zna zna koliko sam vezan za taj grad, moju porodicu i moje društvo. Planiram da se po završetku karijere vratim u svoj grad i tu nastavim sa svojim životom”. Kazao je on.

Sa Markom smo razgovarali i o njegovim počecima u fudbalskoj karijeri. Osudama i kritikama sa kojim se susretao.

,,Do svoje šesnaeste godine sam karijeru gradio u svom gradu, nije bilo lako uglavnom sam igrao za starije uzraste, sto se tiče osuda i kritika. U mom gradu ih nijesam doživljavao, od tada pa sve do sada uvijek sam imao podršku od mojih ljudi iz mog grada”. Priča Rakonjac za VBP portal.

Rakonjac tokom fudbalske karijere promjenio više klubova, a sami početak bio je u bjelopoljskom fudbalskom klubu “Jedinstvo”.

,,Do šesnaeste sam bio u Jedinstvu iz Bijelog Polja, zatim u Čukaričkom do dvadeset i dvije godine, s tim što sam proveo pola godine na pozajmici u klubu Imt sa novog Beograda u tom periodu, zatim sam napravio transfer u Lokomotivu iz Moskve iz Čukaričkog, i potpisao ugovor na 4 godine. Posle pola godine sam otišao na pozajmicu u Crvenu Zvezdu đe sam se zadržao pola godine. A posle zvezde sam prešao u Tscu iz Bačke Topole, takođe na pozajmicu iz Lokomotive”. Kazao je talentovani fudbaler i otkrio nam da li je teško nositi se sa tolikim “teretom” karijere, i između ostalog da li ima vremena za sebe.

,,Nije lako uopšte, ali fudbal mi je uvijek bio na prvom mjestu i moja najveća želja u životu da se bavim tim. Nemam puno vremena da provodim s porodicom jer sam uglavnom daleko od kuce. I nemam nešto previše vremena za sebe, ali sam ispunjen jer radim ono sto najvise volim”. Zaključuje naš sugrađanin Marko Rakonjac