RADOJE RUŽIĆ – PRIVREDNIK, VIZIONAR, HUMANISTA, PRIJATELJ MUHAMEDA ALIJA…

RADOJE RUŽIĆ – PRIVREDNIK, VIZIONAR, HUMANISTA, PRIJATELJ MUHAMEDA ALIJA…

Iako je preminuo prije 24 godine, jednog od najpoznatijih i najuspešnijih Bjelopoljaca, Radoja Ružića, i dalje se sjećaju stanovnici grada pod Obrovom. Većina njih kao uspješnog privrednika, ne samo u Bijelom Polju i Crnoj Gori, već i u tadašnjoj Jugoslaviji, ali i po brojnim učešćima u društvenim događajima i poznanstvima sa poznatim ličnostima. Između ostalog, i sa, po mnogima, najboljim bokserom svih vremena, legendarnim Muhamedom Alijem, od koga je dobio rukavice sa posvetom.

Ružić je rođen 1934. na Obrovu, od oca Sreta i majke Draginje. Osnovnu školu završio u Bijelom Polju, srednju poljoprivrednu u Gornjem Milanovcu, a Poljoprivredni fakultet u Zemunu. Potom se vratio u Bijelo Polje i radio u Zemljoradničkoj zadruzi, gdje je bio direktor, potom u Saveznoj konferenciji u Beogradu, onda kao rukovodilac fabrike Budimka iz Požege, pa direktor Bjelasice…

Nakon integrisanja Budimke sa Bjelasicom, bio je direktor tog, a potom i brojnih drugih preduzeća. Ružić je bio član Centralnog komiteta, družio se sa brojnim političarima toga vremena, sa vrhom vlasti, generalima… Bio je i direktor Lovćen osiguranja i sa te pozicije je otišao u penziju.
Bio je i komercijalni direktor Crnagoracoop-a, čiji je bio osnivač, ali je brzo napustio preduzeće jer se razbolio 1968. godine.

Nakon što mu je ustanovljena Hočkinsova bolest vratio se u Bijelo Polje, a potom liječio u Zagrebu i po Evropi. A onda je došao do čuvenog dr Rajka Medenice, i od tada je počelo njegovo prijateljstvo sa jednim od najpoznatijih svjetskih ljekara, porijeklom iz Kolašina.

“Otac mi je pričao da je dr Medenica spavao po dva-tri sata. Znao je da moga oca poslije terapije povede sa sobom u Denver, gdje je išao poslom, da mu pravi društvo. Sjećam se, otac bi rekao: ‘Ja primio terapiju, imam mučnine, povraćanja, i kažem mu da ne mogu da idem. On bi mu odgovorio ‘Sad ćemo to da riješimo’. Zalijepio bi mu flaster iza uva i problemi bi nestali”, priča Radojev sin, Rajko Ružić, takođe poznati bjelopoljski privrednik.
Rajko priča da je, kada se njegov otac razbolio, o toj bolesti se nije mnogo znalo.

Kaže da je bio izuzetno optimističan i jak.

“U bolnici u Zagrebu su se liječili pacijenti iz cijele Jugoslavije. Neko mu je rekao ili je pročitao da samo dva odsto bolesnika poživi malo duže. I kaže mi: ‘Ja u krevetu i razmišljam: dva odsto može da poživi, pa zašto ne bih ja bio u tih dva odsto? A imao je toliko zračenja da je u jednom periodu, dok se liječio u Zagrebu, bio bolesnik sa najviše zračenja u Jugoslaviji. To je bila takva volja! Doktor Medenica je zaliječio bolest i 32 godine nakon tretmana koje je imao kod njega je živio”, priča Rajko.

Kod doktora Medenice liječili su se mnogi poznati ljudi iz cijelog svijeta. Između ostalih, i najbolji bokser svih vremena, Muhamed Ali, koji je imao Parkinsonovu bolest. I Ružić i Ali su bili prijatelji sa doktorom Medenicom.
Kada je bio na liječenju, Radoje Ružić se dužio sa Alijem, ali nijesu mogli da ostvare blisku komunikaciju zbog jezika. Kad god je mogao, doktor Medenica je prevodio.

Njih dvojica su nastavili da se druže i mimo boravka u bolnici. Otac mi je pričao da je Muhamed stalno govorio: ‘Ja ću da dođem kod tebe u Crnu Goru da ti otvorim robnu kuću’. Vjerovatno zato što mu je otac rekao da se bavi trgovinom. U tom periodu, pričao mi je otac, bolest je i njemu bila uzela maha, bio je usporen”, priča Rajko Ružić i dodaje da je njegov otac iz Amerike uvijek dolazio sa novim iskustvima, pričao koliko je upoznao ljudi iz svijeta poznatih i uspješnih.

Svom prijatelju Radoju, Muhamed Ali je jednom prilikom poklonio bokserske rukavice – suvenir, sa potpisom “Radoju from Muhamed Ali, 18. 1. 1995.” Rukavice Rajko sa ponosom čuva, kao i brojne plakete, nagrade, zahvalnice, poklone… Između ostalog, Radoje je dobio i Trećejanuarsku nagradu 1979. godine.

Iako narušenog zdravlja, priča Rajko, njegov otac nikada nije prestao da radi.
Devedesetih godina osnovao je preduzeće “Rumex”, a u vrijeme najveće krize, kada su Jugoslaviji bile uvedene sankcije, redovno je pomagao porodice lošeg materijalnog stanja, slao im brašno, ulje i ostale neophodne namirnice.

Radoje Ružić je bio čovjek ispred svog vremena.
Preminuo je od srčanog udara. Od posljedica zračenja. Ovozemaljski život napustio je tiho, okružen najmilija. Onako kako je želio.
*Sponzor teksta Mesopromet Franca