RADNICI „ČISTOĆE “ ZA „DAN “: NIJE SRAMOTA ČISTITI GRAD, VEĆ PRLJATI GA I ZATRPAVATI SMEĆEM

RADNICI „ČISTOĆE “ ZA „DAN “: NIJE SRAMOTA ČISTITI GRAD, VEĆ PRLJATI GA I ZATRPAVATI SMEĆEM

U Crnoj Gori svaki stanovnik godišnje u prosjeku produkuje oko 500 kilograma komunalnog otpada, tačnije, prema podacima Uprave za statistiku, u 2021. godini radilo se o 526 kilograma, što je za 7,5 odsto više u odnosu na prethodnu godinu. Sve

to neko mora da očisti, i to najčešće za onima koji su vrlo vispreni i brzi na kritici i spremni da prigovore kada vide prepun kontejner ili smeće oko njega. Nažalost, u našem društvu još nije izgrađena svijest da je sramota zagađivati prirodu ili prljati grad.

Ljudi koji održavaju čistoću na bjelopoljskim gradskim i prigradskim ulicama rade težak posao, a njihovi sugrađani su saglasni da to rade na više nego dobar način. Poslednjih godina stanje se umnogom promijenilo nabolje, što je velika zasluga onih koji savjesno rade svoj dio posla.

Na centralnoj gradskoj ulici zatekli smo Senada Hodžića i Bora Prelevića dok su savjesno i ažurno čistili sve ono što su neki nesavjesni posmatrači Internacionalnog festivala tamburaških orkestara ostavili iza sebe.

Hodžić kaže da imaju dosta posla. On uglavnom radi prvu smjenu, rjeđe drugu, a rad tokom noćnih sati bio je vanredan zbog održavanja festivala.

–Radi se dosta, ali meni to ne pada teško. Znam da od ovog posla živi moja porodica, tako da svakog dana nastojim da odradim posao na najbolji mogući način – kazao nam Hodžić.

Prema njegovim riječima, Bjelopoljci su uglavnom na visini kad je higijena u pitanju, ali ima i izuzetaka.

– Iznenadili biste se kad biste vidjeli ko sve krši pravila i baci smeće tamo gdje mu nije mjesto – ističe Hodžić.

Radim svoj posao kao i oni u kancelarijama

Boro Prelević kaže da mu se ponekad desi da mu tokom rada neko uputi neku riječ koja mu zasmeta, najčešće u toku večernjih sati i obično od strane mlađih sugrađana, ali on na to ne obraća pažnju i trudi se da savjesno odradi svoj dio posla.

– Nešto mora da se radi, a ja nijesam završio viskoke škole pa da biram. Ovdje imam sigurnu platu, znam šta treba da odradim i nije mi teško. Radim svoj posao kao i oni što rade svoj u kancelarijama. Samo što je njima malo lakše – kaže Prelević, ističući da se nikad nije stidio svog posla.

Ni on nikad nije bio omalovažavan ili na bilo koji drugi način potcjenjivan zbog posla kojim se bavi.

– Nikada nijesam imao tu vrstu problema jer svi znaju da je ovo posao kao i svaki drugi. I uz to i veoma koristan za čitavu zajednicu, i da radim za dobro svih. Rekao je Hodžić, dodajući da nikada nije razmišljao o nekom drugom radnom mjestu.

O radnicima komunalnih preduzeća koji brinu o čistoći gradova skoro i da se ne priča. Njih nema u medijima, a za to smo, sve su prilike, odgovorni mi kao društvo, jer su mnogi od njih odbili da govore za novine jer se plaše reakcija.

Među onima koji smatraju da pošteno rade jedan veoma koristan posao je Asan Ramaj, koji brine o čistoći podgoričkih ulica već 10 godina. On ističe da mu je čast brinuti o urednosti glavnog grada jer je čistoća pola zdravlja.

– Nije lak posao, ali je veoma bitan. Zamislite da mi ne očistimo grad samo jedan dan – nastao bi haos. Kod nas nije važno da li su ove julske vrućine ili je zima, posao se mora završavati. Kaže Ramaj za “Dan”.

”IZNENADILI BISTE SE KAD BISTE VIDJELI KO SVE KRŠI PRAVILA I SMEĆE BACI TAMO GDJE MU NIJE MJESTO, KAŽE HODŽIĆ

Upitan kako se građani odnose prema čistoći svog grada, s obzirom da radnici “Čistoće” imaju najbolju sliku o tome. Naš sagovornik odgovara da svakog dana vidi i pozitivne i negativne primjere.

– Većina građana baca smeće tamo gdje treba, u kontejnere, ali ima i onih koji otpad ostavljaju pored kontejnera ili na ulici. Ostavljanje smeća pored kontejnera stvara nam veliki problem i ja bih zamolio građane da to ne rade i da svi zajedno doprinosimo čistoći grada. Čist grad je posao svih nas kao građana, ne samo nas koji radimo u preduzeću “Čistoća”. Ističe Ramaj.

Vukadinović: Nekima je lakše da čiste ulice u Njemačkoj

Sociolog Srđan Vukadinović kaže da u Crnoj Gori, nažalost, često imamo situaciju da se na neka zanimanja gleda sa omalovažavanjem, a to su uglavnom zanatska zanimanja. Razlog za to je, smatra on, nedostatak kulta rada, ali i olako dolaženje do diploma u Crnoj Gori.

– Kod nas i dalje vlada ta plemenska svijest da se na neke poslove gleda sa prezirom. Kao da su ispod nivoa, a razlog za to je nedostatak kulta rada i olako dolaženje do diploma. Nažalost, kod nas više nije bitno znanje, već ta diploma, pa svi hoće da budu magistri i doktori nauka. Ipak, za magistra i doktora nauka potrebno je određeno stanje svijesti, a papir se može i kupiti.

Imamo i to licemjerje u našem društvu da će mnogi reći da ne bi čistili ulice ni po koju cijenu. A onda odu u Njemačku ili neku drugu zapadnu državu pa sve to rade i ako imaju diplomu magistra ili doktora nauka. Bitno je samo da ih ne vidi komšija ili rođak. Kaže Vukadinović, ističući da je posao radnika komunalnog preduzeća koristan i pošten i treba da bude poštovan jer od njega zavise čistoća i zdravlje, posebno u urbanim sredinama.

Ramaj se nikada nije suočio sa predrasudama ili vrijeđanjem zbog posla koji obavlja. A prisjeća se da su ih građani u vrijeme korone zvali tihim herojima grada.

– Nekada se i sami osjetimo kao heroji jer radimo jedan veoma važan posao za zajednicu, jer čistoća je pola zdravlja. Nikada nisam doživio nipodaštavanje i nepoštovanje od strane građana, koji nam se nekada i obraćaju jer su u smeće slučajno bacili nešto bitno. Kaže Ramaj, koji poziva građane da se savjesno odnose prema svojoj okolini jer. Kako ističe, svi smo tu da grad učinimo ljepšim.

Izvor: Dan

Novinar: Milovan Novović / Milan Sekulović