PORODICA ĐALOVIĆ POSVEĆENA STOČARSTVU, IAKO SU USLOVI SVE NEPOVOLJNIJI

PORODICA ĐALOVIĆ POSVEĆENA STOČARSTVU, IAKO SU USLOVI SVE NEPOVOLJNIJI

Na Koritskoj visoravni u selu Dupljaci, oko 45 kilometara udaljeni od Bijelog Polja, žive i rade braća Đalovići. Milko, koji je i direktor u Osnovnoj školi “Milomir Đalović” smještenoj u Sušici i njegov brat Radomir, kao i majka Emilija. Drže 25 krava i oko 60 ovaca. Čitav život, sa koljena na koljeno, u ovom živopisnom kraju, svodi se na mukotrpan rad na selu. Na bavljenje poljoprivredom i stočarstvom. Kaže Milko da ponekad ne stižu sve da urade, iako rade od jutra do mraka.

– Obrađujemo oko 40 hektara zemlje svoje i nešto od rođaka koji su se odselili iz zavičaja. Posla ima puno, rad na svom imanju je mukotrpan, ali se radi sa velikom ljubavlju – kaže Milko.

Ističe da bi država morala puno više da uradi kad je stvaranje dobre infarstrukture na selu. Naročiti kad su putevi u pitanju. Ove koje sad imamo u ovom našem kraju, od Srđevca, preko Lozne, Crhlja, Sipanja do Sušice je nazovi asfaltni. Ali ga je skoro pojeo zub vremena,tako da je odavno bio zreo za rekonstrukciju. Naročito je problem, dalje od Sušice prema nama, i Đalovićima… To je put koji je pun rupa i zato se rijetko ko usuđuje da krene putničkim autom u naš kraj – ističe Milko.

On dodaje da država nema strategiju za razvoj seoskog područja, što dovodi do odlaska iz ovog prelijepog kraja. Problem je kako stići do magistrale u Srđevcu. Taj put koji stalno obećavaju, nikako da rekonstruišu – ističe Milko.

Otkup stoke treba popraviti. Uslovi za bavljenje stočarstvom u ovom kraju kao i u čitavoj državi nijesu idealni, mada u zadnje vrijeme su bolji nego što su bili. Ministarstvo daje niz subvencija na krave, ovce, na katune, travarice, vrši otkup viškova jagnjadi… I tako stočarima pokušava da olakša život.

– Kad je u pitanju sir, koji je iz ovoga našeg kraja nadaleko po kvalitetu poznat, onaj ko ga proizvodi daje otkupljivačima. Dok veći dio ide u mlijeko sa cijenom kojom nijesmo zadovoljni. Ubijaju nas razna mjerenja, premije od količine, od opštine razni listinzi…Teško da seljak čovjek sve to pokupi ili ima vremena za tu birokratiju. I tu je rješenje lako izvodljivo. Da cijenu odrede tačnu, a premije država i opština i neka plaćaju mljekari koja ima i litražu i kvalitet mlijeka – kaže Milko.

Na kraju Đalović dodaje da imaju Veterinarsku stanicu ali nemaju veterinara. Dolazi samo na poziv koji košta ovaj narod skupo. Imaju i Zdravstvenu ambulantu, ali nemaju ljekara.

– I on dođe ko zna kad ili nikako – zaključuje Đalović.

– Otišao je svako ko je mogao i imao gdje. Naročito je problem što selo napuštaju mladi. Da je problem ogroman pokazuje i broj đaka u ovoj našoj školi u Sušici. Sa 300 koliko je bilo unazad par decenija, došli smo na 78 učenika.To je najbolji pokazatelj da nam ljudi odoše iz sela. I pored svih pomoći, za koje kažu da daju, iako je to malo i nedovoljno, jedini način da se spriječi ovako velika migracija selo-grad, odnosno odlasak u NJemačku, ili u Podgoricu i crnogorsko primorje, jeste da se mladim bračnim parovima daje pomoć srazmjerno broju stoke koje drže – predlaže Milko Đalović.

On dodaje da bi trebalo nekoliko mladih zaposliti, prije svega četiri-pet putara na ovom makadamskom putu. Treba pokušati otvoriti pogon za peradu sira u selu Sušica i angažovati bračne parove sa djecom kako bi ih zadržali na ognjišu.

– Ako tako ili nešto slično se ne uradi loše se piše i ovom našem, kao i ostalim selima. Ostaje samo da se ograde šume i naprave lovišta za ljude koji se tim sportom bave, a pošli su iz ovih kraja – kaže Đalović.

Izvor: Dan

Novinar: Mladen Novović