POČETKOM NAREDNE GODINE CRNA GORA UVODI ROBNE REZERVE

POČETKOM NAREDNE GODINE CRNA GORA UVODI ROBNE REZERVE

Robne rezerve u Crnoj Gori trebalo bi da budu formirane početkom naredne godine, a do tada obezbijeđena je dovoljnost i konkuretnost bukvalno svih proizvoda. To je za “Dan” kazao generalni direktor Direktorata za poljoprivredu u Ministarstvu poljoprivrede Miroslav Cimbaljević.

Vlada, na čijem je čelu bio Zdravko Krivokapić, početkom ove godine odlučila je da pokrene postupak stvaranja robnih rezervi, koje u Crnoj Gori ne postoje. Tada je saopšteno da Vlada u narednom periodu treba da razmotri model po kojem će država opet imati robne rezerve u slučaju rata, prirodnih katastrofa i drugih opasnosti, međutim, dolaskom nove izvršne vlasti kojom sada u tehničkom mandatu rukovodi Dritan Abazović, ta priča je, čini se, stavljena u drugi plan.

POČETKOM NAREDNE GODINE CRNA GORA UVODI ROBNE REZERVE

“Prije mjesec i po formirano je vladino koordinacino tijelo za praćenje zaliha robe koja je od posebnog značaja, prije svega osnovnih životnih namirnica. Zadatak tog koordinacionog tijela je da prati i nivo zaliha. Kako nemamo robnih rezervi i kako još ne znamo u kom pravcu će se raditi kada su u pitanju robne rezerve, mi smo organizovali niz sastanaka sa predstavnicima Srbije odakle se nabavljaju ovi artikli – žitarice i osnovne životne namirnice sa ciljem da rezervišemo količine koje će nam biti potrebne do Nove godine i da imamo cjenovnu konkuretnost, odnosno da nivo cijena za Crnu Goru bude kao u Srbiji. Ministarstvo ekonomskog razvoja je zaduženo za modalitet formiranja robnih rezervi. Još nije poznat način na koji će one biti formirane, u ovom trenutku se moramo osloniti na naše trgovačke lance i dogovoriti kontinuitet snabdijevanja. Realno je očekivati da eventulano sledeće godine imamo robne rezerve. Prema informacijama iz Ministarstva ekonomskog razvoja, početkom sledeće godine bi trebalo da imamo robne rezerve. U tom pravcu treba da se donese niz pravilnika i podzakonskih akata. Nije jednostavno ući u tu proceduru. Za građane Crne Gore je bitno da smo mi obezbijedili dovoljnost i cjenovnu konkuretnost bukvalno svih proizvoda”, zaključuje Cimbaljević.

“Prvo rješenje bi se odnosilo na formiranje robnih rezervi u inostranstvu, dakle riječ je o eksternalizaciji ovog postupka. Osnovna prednost ovakvog pristupa se ogleda u činjenici da se ne bi morala osnovati institucija (pandan nekadašnjoj, Direkciji za robne rezerve), odnosno angažovati ljudi i značajna sredstva za vršenje ove važne aktivnosti. Nedostatak ovakvog rješenja se odnosi na problem pravovremenog dopremanja i snabdijevanja tržišta Crne Gore u slučaju nepredviđenih okolnosti (zemljotres, pandemija, ratno stanje, i dr. ) ukoliko se državne robne rezerve nalaze u inostranstvu. Osim toga, i ovakvo rješenje bi moglo biti skupo sa aspekta potrebe izdvajanja novčanih sredstava, što bi tek detaljna analiza mogla da pokaže”, navedeno je tada iz Vlade.

Drugo rješenje bi u principu bilo ono kakvo je Crna Gora imala do 2003. Godine, dakle robne rezerve koje bi se nabavljale unaprijed i zatim skladištile na lokacijama unutar same zemlje.

Treće rješenje bi se odnosilo na kombinaciju dva prethodna, pri čemu skladišta rezervi ne bi bila u samoj zemlji, ali bi se cijeli postupak vodio iz Crne Gore.