PLAN GAZDOVANJA ZAŠTIĆENOM ZVIJERI – IZMEĐU ZAHTJEVA ZA ODSTRIJEL I MEĐUNARODNIH KONVENCIJA

Zvijeri u naselja najčešće privlače hrana i deponije, pa je zaustavljanje konflikata nemoguće bez uklanjanja „ljudskih izvora“ koji medvjede pretvaraju u problematične jedinke. U septembru će prvi put početi genetski monitoring na osnovu kojeg ćemo dobiti preciznije podatke o brojnosti populacije. Ukoliko bude iznad 420 jedinki, što je više od planiranog fonda od jednog grla na 1.000 hektara, steći će se uslovi da se odobri redovni odstrijel – kaže Miloš Janković iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.

Uprkos učestalim zahtjevima lovaca i mještana koji žive u blizini prirodnih staništa mrkog medvjeda, ove godine neće biti redovnog odstrijela ove zaštićene vrste, a za interventni neophodna je saglasnost Interventnog tima, navedeno je u Akcionom planu za gazdovanje ovom zvijeri za 2026. godinu.

Posljednjih 20 godina Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede nadležno za poslove lovstva nije davalo saglasnost za odstrijel jedinki mrkog medvjeda.

Miloš Janković iz tog ministarstva objašnjava da se redovni odstrijel može odobriti samo uz preciznije podatke o brojnosti populacije, što trenutno nije slučaj.

– U posljednjih 10 godina populacija mrkog medvjeda pokazuje stabilnost sa prosječno 400 jedinki godišnje. Ipak, uzimajući u obzir da planskog odstrijela nije bilo dvije decenije i očekivani prirast od 10 odsto, podaci ukazuju na manji prirast od očekivanog, kao i na potrebu za boljim upravljanjem i unapređenjem monitoringa. Podaci iz katastara lovišta pokazuju da se gubici (prirodna smrtnost, krivolov, saobraćaj) kreću između 40 i 50 jedinki godišnje. Međutim, potpunu smrtnost je gotovo nemoguće utvrditi jer slučajevi smrtnosti i krivolova često ostaju neevidentirani – kaže Janković.

Kako bi se stvorili uslovi za precizne odstrijelne kvote, Crna Gora se uključuje u međunarodni projekat LIFE DinAlp Bear. Primjenom neinvazivnih metoda (DNK analiza iz dlake i izmeta), dobiće se objektivni podaci s marginom greške ispod 10 odsto. Projekat se realizuje od 2026. do 2031. godine s ciljem utvrđivanja tačnog broja reproduktivnih jedinki i praćenja njihovog kretanja kroz region. Aktivnosti na terenu počeće u septembru tekuće godine, predviđeno je sakupljanje 1.200 uzoraka izmeta.

– Ukoliko brojnost bude iznad 420 jedinki, što je iznad planiranog fonda od jednog grla na 1.000 hektara, steći će se uslovi da se odobri redovni odstrijel – kaže Janković.

OD „OSUDE“ DO STROGE ZAŠTITE

Nekadašnji institut „osude medvjeda“, po kojem su mještani i lovci sami odlučivali o odstrijelu problematične životinje (koja ne bježi od ljudi, učestalo pravi štetu u naseljima ili traži hranu iz ljudskih izvora), otišao je u prošlost 2008. godine ratifikacijom Bernske konvencije. Danas je mrki medvjed (Ursus arctos L.) strogo zaštićena vrsta koju je zabranjeno iskorišćavati i uznemiravati, kao i ugrožavati njeno stanište. Ovakav status opravdava i činjenica da su sukobi sa fatalnim ishodom ekstremno rijetki: u posljednjih pola vijeka u Crnoj Gori zabilježen je samo jedan direktan napad medvjeda na čovjeka – 2024. godine u Plužinama, kada je teže povrijeđen rendžer Parka prirode Piva.

Mečka sa mečadima je trajno zaštićena, dok je odrasli medvjed – mužjak lovostajem.

Crna Gora je 2024. godine donijela prvi Plan gazdovanja mrkim medvjedom koji podrazumijeva donošenje godišnjih akcionih planova. Korištena su iskustva Hrvatske i Slovenije, jer su medvjedi koji žive na području Crne Gore dio veće dinarsko-pindske populacije čije se stanište proteže od Slovenije na sjeveru do planine Pindos u Grčkoj na jugu. Osnovna namjena plana jeste da osigura opstanak vrste uz što manje konflikata, težeći održivom suživotu sa čovjekom.

Formiran je i Interventni tim (IT) zadužen za urgentne situacije koji, između ostalog donosi odluke o odstrijelu problematičnih jedinki. Članovi tima su stručnjaci iz različitih institucija (veterinari, inspektori, predstavnici korisnika lovišta, stručnjaci za zaštitu prirode i zaštićenih dobara). Janković, inače član Tima, kaže da se odluka o odstrijelu donosi tek ako su iscrpljene sve druge mjere, ali i ako je vlasnik imovine poštovao Pravilnik o mjerama za sprečavanje štete. Tim aktom propisano je da se u lovištima gdje obitavaju medvjedi, vukovi i šakali, stoka može puštati na ispašu samo uz pratnju čobana. Noću se mora zatvarati u štale ili, izuzetno, u torove uz stalni nadzor čobana i vezanog psa čuvara. Pčelinjaci takođe moraju biti ograđeni i pod stalnim nadzorom, uz obavezno prisustvo psa čuvara. Otpad i ostaci hrane moraju biti propisno odloženi. Tek ako su ispunjeni svi ti uslovi može se donijeta odluka o odstrijelu.

Pod preventivom se, kaže Janković, podrazumijevaju i elektronske ograde, tzv. čobanice koje su se pokazale kao efikasne u zaštiti od divljači.

– Kroz agrobudžet posljednjih četiri godine obezbjeđuju se subvencije za njihovu kupovinu, pa smo po tom osnovu do sada isplatili oko 60.000 eura, pokrivajući polovinu vrijednosti tih investicija – navodi Janković.

ZAŠTO ZVIJER DOLAZI U NASELJA

Iako se čini da se mrki medvjedi dobro „snalaze“ u svom staništu na teritoriji Crne Gore, primjetni su negativni uticaji koji potiču isključivo od čovjeka: gubitak staništa, izgradnja putne infrastrukture, intenzivan razvoj turizma, krivolov, problemi deponovanja otpada i smeća, koji ugrožavaju blagostanje ove vrste kod nas, a i šire. Čak 65 odsto teritorije Crne Gore je pod šumom, što znači da je gotovo cijela država prirodno stanište medvjeda. Janković objašnjava da medvjedi prilaze ljudima isključivo zbog hrane ili straha.

– Kada tumačimo ponašanje medvjeda, treba imati u vidu prirodu te divlje životinje. Istraživanja su pokazala da medvjedi, kad god je to moguće, izbjegavaju kontakt s ljudima i naseljima, osim kada im je tamo dostupna hrana. U potrazi za hranom prelaze velike razdaljine i tako dolaze do deponija ili odloženih ostataka hrane. S obzirom na to da je riječ o veoma inteligentnoj životinji, ako jednom pronađe hranu na određenom mjestu, vraćaće se tamo kad god ogladni. U periodu pripreme za zimski san (hibernaciju), medvjed mora sakupiti dovoljno masnog tkiva, zbog čega ulazi u proces hiperfagije (prejedanja). To je period od parenja do početka zime kada intenzivno pravi zalihe. Takođe, u vrijeme parenja (maj–jul), ženke sa mladuncima i mlađi mužjaci bježe iz dubokih šuma ka periferiji i naseljima kako bi izbjegli dominantne mužjake koji ubijaju mladunčad kako bi se ženka, koja se pari svake druge godine, parila ranije. Zato ih češće srijećemo po obodima šuma – pojašnjava Janković.

On ističe da čovjek mora mijenjati loše navike zbog kojih medvjedi mijenjaju svoje prirodno ponašanje.

– Prošle godine bilo je nekoliko usmenih zahtjeva za interventni odstrijel. Imali smo slučaj u Rožajama gdje je prijavljeno prisustvo medvjeda; ispostavilo se da je uzrok bila obližnja deponija. Kada je ona uklonjena, medvjed se više nije pojavljivao – kaže Janković.

LIČNA KARTA CRNOGORSKOG MEDVJEDA

Mrki medvjed je bliski rođak grizlija i polarnog medvjeda. Iako se drastično razlikuju po veličini zavisno od staništa, genetski su ista vrsta. U Crnoj Gori odrasle ženke u prosjeku imaju 100 kg, a mužjaci 150 kg (rijetki primjerci premašuju 300 kg).

Zanimljivo je da je čak 95 odsto njihove ishrane biljnog porijekla (trava, voće, žir), dok ostatak čine insekti i rjeđe lešine. Mečići se rađaju tokom zime u brlogu, teški svega 500 grama, slijepi i goli, a s majkom ostaju do narednog parenja. Dinarska populacija sa oko 2.800 jedinki jedna je od najstabilnijih u Evropi.

Moderna istraživanja u Crnoj Gori počela su 2017. godine označavanjem medvjeda Nikole u NP Biogradska gora. Nakon njega, GPS ogrlice dobili su Borko (Piva, 2020), te Goranka i Bato (Durmitor, 2022). Ti podaci omogućili su naučnicima da precizno definišu migracione rute i veličinu teritorija.

Potrebne sistemske promjene naknade štete

Lovačkim organizacijama i Ministarstvu poljoprivrede tokom 2025. godine prijavljeno je 48 upada mrkog medvjeda u seoska gazdinstva. U 29 slučajeva oštećene su košnice, u 18 domaće životinje, dok se ostatak odnosi na voćnjake i usjeve. Poređenja radi, tokom 2024. godine zabilježen je 51 štetni događaj, a 2023. godine ukupno 60.

Prema evidenciji za period 2017–2023, od ukupno 1.177 zabilježenih šteta, čak 61,68 odsto odnosilo se na pčelinjake, dok je 26,83 odsto nastalo na domaćim životinjama. Prema Zakonu o divljači i lovstvu, pravo na naknadu štete ima vlasnik koji je preduzeo sve propisane mjere zaštite.

Trenutno se u Crnoj Gori domaćini kojima je medvjed pričinio štetu obraćaju lovačkim društvima ili JP Nacionalni parkovi, što Miloš Janković ne smatra dobrim rješenjem.

On se zalaže za promjenu sistema naknade po uzoru na Hrvatsku, gdje postoji poseban državni fond.

– U Hrvatskoj poseban tim izlazi na teren, pravi zapisnik i država isplaćuje odštetu prema utvrđenom cjenovniku. Za dvije godine, oni su isplatili preko milion eura. Smatram da i u agrobudžetu Crne Gore treba predvidjeti sredstva za štetu koje pričine zvijeri. U toku je izrada prijedloga zakona o zaštiti prirode, a Ministarstvo poljoprivrede nastoji da se tim aktom preciznije reguliše obaveza plaćanja naknade. Iako je riječ o zaštićenoj vrsti, ona je u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede, a ne ekologije, što nam predstavlja opterećenje. Često smo u klinču s resorom ekologije jer oni zagovaraju apsolutnu zaštitu i konzervaciju, što u stvarnosti nije održivo. Zaštita nije isto što i konzerviranje; resursi se moraju štititi, ali i racionalno koristiti. Bernska konvencija, na primjer, štiti medvjeda, ali ne po svaku cijenu, daje mogućnost da države potpisnice odrede kvote za redovan lov pod uslovom da se ne ugrozi opstanak populacije, ali i za interventni odstrijel problematične jedinke – zaključuje Janković, navodeći primjer potkornjaka koji je desetkovao šume na Prokletijama jer se zbog stroge zaštite nijesu mogla blagovremeno ukloniti bolesna stabla.

Kako se ponašati u staništu medvjeda

Ne hranite ih – Sve organsko smeće treba ponijeti sa sobom i voditi računa da hrana ne bude dostupna medvjedima. Odbačena hrana i njeni ostaci, kao i smetlišta privlače medvjede. Neki medvjedi dolaze redovno na smetlišta, a te jedinke mogu početi da traže hranu i iz drugih izvora, te izazvati štetu.

Budite glasni – Ukoliko se krećete područjem gdje je moguće prisustvo medvjeda sa gustom vegetacijom treba biti dovoljno glasan da vas medvjed može čuti na udaljenosti od oko 30 m. Ako se krećete tiho možete se naći unutar prostora medvjeđe lične sigurnosti. Medvjed se može osjetiti ugroženim i vidjeti aktivnu odbranu kao jedini izlaz, i to naročito ako se radi o mečki sa mečadima.

Ne prilazite mu, ne bježite od njega – Medvjede treba posmatrati iz daljine, naročito mečad. Medvjedu koji se kreće prema vama treba se skloniti s puta. U slučaju iznenadnog susreta na blizinu ne treba bježati, nego samo dati medvjedu mjesta da se povuče. Bježanje može podstaći medvjeda da vas proganja.

Izvor: Pobjeda