OPROŠTAJ MILOVANA NOVOVIĆA, NA SAHRANI FAHRA ZULOVIĆA, U BARU, U IME BIJELOG POLJA I SPORTSITA OVOG GRADA

OPROŠTAJ MILOVANA NOVOVIĆA, NA SAHRANI FAHRA ZULOVIĆA, U BARU, U IME BIJELOG POLJA I SPORTSITA OVOG GRADA

Na poslednjem ispraćaju od Fahra Zulovića, Bjelopoljca koji je dugo godina živio i radio u Švedskoj, ispred Islamskog centra u Baru okupio je veliki broj bjelopoljaca. Većina ih došli iz Bijelog Polja, gdje je Zulović ostavio veliki trag kao čovjek i fudbaler a drugi iz Bara gdje trenutno žive i rade. Bilo je i Barana, koji su bili na ispraćaju od fudbalske legende.

U ime Bijelog Polja, sportista ovoga grada od Fahra se oprostio nekada uspješan sportista kasnije sportksi radnik i novinar Milovan Novović.

-Poštovana porodice Zulović. Poštovanje svima koji ste ovdje, da na vječni počinak ispratimo našeg Fahra. Opraštam se danaa, od velikog čovjeka, velikog sportiste i čovjeka kojeg će Bijelo Polje i sportisti ovog grada vječno da se sjećaju. Nije lako, bilo šta reći, a da se kaže dovoljno kakav je trag Fahro svojim životom, radom i bavljenjem sportom ostavio u svom rodnom Bijelom Polju. Pamtimo ga svi, po vedrom duhu, srdačnom odnosu sa svima, drugarskom stavu i nasmijanom liku.

Mi stariji, pamtimo Fakicu, ili Gemča, kako smo ga svi iz milošte zvali kao vanserijskog fudbalera. Igrao za Jedinstvo, klub svijetlih tradicija. Ne, pogriješio sam, nije igrao, to je malo reći, bio jedan od najboljih na terenu. Neumoran, stizao svuda, u duelu neprelazan, beskompromisan, nije žalio ni sebe ni protivnika. Ali uvijek fer, sa sportskim odnosom sa svima.Ostavio veliki trag u Jedinstvu.

Zajedno sa bratom Melem. Bile su to generacije za ponos grada. Igrao se fudbal od srca, davalo mu se sve a zauzvrat malo dobijalo. Ali to nije Gemču, mome dobrom drugu, sa kojim se družim i znam bezmalo od malih nogu, od kada smo se sreli na gradskom stadionu u Nikoljcu, gdje je on igrao i trenirao fudbal, ja košarku na susjednom terenu. I svi bili kao braća, neopterećeni ovim današnjim mukama i problemima, da u ,,bijelom” dresu daje maksimum svojih mogućnosti.

I zato kad je fudbal u pitanju bio poštovan kao takav, beskompromisan ali fer borac na fudbalskom pravogougaoniku, kako od saigrača, protivnika. Ali i publike bjelopoljske čiji je bio idol, do onih kad se igralo na gostujućim terenima. Svi su znali da ocijene i cijene predavanje Fahrovo fudbalu i njegov odnos prema najvažnnijoj sporednoj stvari na svijetu.

Tu je danas na ispraćaju i nekoliko Fahroih saboraca sa terena, koji predstavljaju Veterane Jedinstva. Oni su tu da pokažu da ga makar na ovaj način fudbalsko Bijelo Polje nije zaboravilo.

-Kada se prekjuče Bijelim Poljem pronio glas da je umro Fahro, ostala je nevjerica i muk. Ima svaki grad nekoga po kome ga prepoznaju i van njegovih granica. To je doživio naš Fakica, za ono vrijeme života u Bijelom Polju, bavljenja fudbalom, da kad se pomene ovaj grad kažu poznajete li Fahra. I tačno je,. poznavali su ga u Bijelom Polju svi, poštovali i voljeli. I zato dolazeći iz Bijelog Polja prenosim saučešće porodici na ovaj veliki gubitak i zadatak Baranima.

Koji takođe znaju da cijene i vole sport, da imaju čast što je Gemčo sahranjen baš u ovom gradu. Da oni koji su ga za ove godine, od kada je svoju povremenu životnu sudbinu vezao za ovaj grad. Gdje su ga ljudi koji su ga upoznali voljeli i to uvijek pokazivali, čuvaju u svom srcu. kao što ćemo mi Bjelopoci to uvijek raditi.

-Kada se naš Fakica sa svojom porodicom, otisnuo u Švedsku za srećnijim životom, koji je srećom i dostigao za čitavu svoju familiju nije ostalo sjećanje na njega. Uvijek, kad se pričalo o fudbalu, o generacijama ranijim, uvijek se pominjalo njegovo ime. Sa pijetetom i prepričavanjem o anegdotama na mnogim fudbalskim stadionima, na treninzima, pripremama, fudbalskim putovanjima…

I zato kažem to sa punom odgovornošću, jer sam i sam kroz bavljenje košarkom sreo i upoznao puno ljudi, malo je dobrih ljudi kao što je Fahro bio. Mi koji smo ga znali bolje, družili se sa njim više. A ja sam srećom bio jedan od tih, prvo u Bijelom Polju gdje je živio. A onda i tokom njegovih istina rijetkih u početku dolazaka iz Švedske. A onda i druženjem svih predhodnih godina u ovom prelijepom gradu. Gdje smo i ja i on provodili po nekloliko mjeseci, znamo ko je i kakav ahro bio.

-Porodico Zulević, znajte da ste imali velikog čovjeka.Svi mi jednog dana moramo tamo gdje je Fakica otišao. Ali svi nemamo privilegiju da odemo tako da se o nama kaže i priča kako se kazuje i priča o njemu. To mora da se zasluži. I zaslužio Fahro i više i bolje. Ali ovo sjećanje, nas bjelopoljaca i onih koji smo se bavili aktivno sportom, jeste samo mali podsjetnik na ono što je Fakica dao svom Bijelom Polju i fudbalu.

Zato neka je Fahru laka crna zemlja, da počiva u miru, srećan šta je svojim životom ostvario i ostavio iza sebe. A njegova porodica, i mi koji smo ga znali vječno ćemo ga čuvati u našim sjećanjima i uspomenama.

Hvala vam svima. Počivaj u miru moj dobri stari druže i brate Fahro-zaključio je na oproštaju od Fahra Zulovića njegov dugogodišnji drug i prijatelj Milovan Novović.