OMILJENO MJESTO BJELOPOLJACA ODAKLE KORISTE ČISTU PIJAĆU VODU: DREVNO IZVORIŠTE “MRDAVAC”

OMILJENO MJESTO BJELOPOLJACA ODAKLE KORISTE ČISTU PIJAĆU VODU: DREVNO IZVORIŠTE “MRDAVAC”

Dobro je poznato da je voda od vajkada nasušna potreba čovjeka od koje zavisi njegov biloški opstanak. Na drugoj strani poznajemo njenu silovitost, snagu i moć koja je nesavladiva, ne zaboravljajući da ljudskoj civilizaciji oskudica u vodi predstavlja nadolazeću opasnost.

U bjelopoljskom naselju Rijeka na desnoj obali rijeke Lješnice nalazi se izvor ”Mrdavac”. Za koji postoji vjerovanje da je voda veoma ljekovita. Prema kazivanju starijih Bjelopoljaca. Ranije bi se na izvor dolazilo veoma rano, umivalo i voda nosila kući. Vjerovalo se da je ta prva voda zahvaćena u rano jutro, najčistija i najbolja za piće. Narod se prije više decenija znao kupati na Mrdavcu i u obližnjoj rijeci Lješnici koja je zračila bistrinom I ljepotom. I Lješnica je bila u takvom ruhu, sve dok je ljudska civilizacija nije uništila i pretvorila u deponiju i potencijalni izvor zaraze.

Danas na Mrdavac građani dolaze da uzmu samo vodu za piće i umjesto “primitivnog” izvorišta podignuta je ploča i česma. Osamdesettrogodišnjji Bjelopoljac sa kojim je novinar Pobjede razgovarao. Koji nije želio da mu se pominje ime prisjeća se, da su mu djed i otac govorili o Mrdavcu kao vjekovnom izvorištu.

“Osim našeg naselja nekada su se sa ovog izvorišta snabdijevali vodom za piće mještani Lješnice, Ćukovca, Kuline i drugih dijelova grada. Prije 60 i više godina nije postojao gradski vodovod i na ovom izvorištu znale su se formirati kolone onih koji su željeli da se napiju čiste vode. U blizini izvorišta, sa suprotne obale Lješnice postojala je stočna pijaca i bilo je milina posmatrati scenu kada seljani dogone stoku i poje je, na obližnjoj čistoj rijeci Lješnici”. Priča starina.

Kaže da je izvorište ranije bilo klasično gdje je voda izvirala iz zemlje i da bi čovjek utolio žeđ, morao je da čučne na koljena i zavuče glavu u izvor.

“Mještani su svake subote, uoči navalice na stočnu pijacu, čistili izvor. Naše majke, supruge, sestre i kćerke donosile su čisto lonče da bi se njime izbacivala zaprljana voda. A zatim bi se to lonče brisalo čistom krpom. Vodilo se računa da voda uvijek bude ispravna za piće”. Kaže sagovornik i dodaje, da je nepoznanica odakle dotiče voda koja izvire na Mrdavcu.

Navodi da su mještani 70-tih godina odlučili da izvor dotjeraju i prilagode njihovim potrebama.

“U blizini smo izgradili bazen dubine nekoliko metara od materijala koji je za ondašnje prilike zadovoljavao ekološke standarde. Zidovi su oblagani redom oblutka od kamena iz Lima zatim se stavljao red lista od bukve pa zatim red oblutka i sve tako do vrha. Pošto smo bili angažovani volonterski. Jer smo voljeli Mrdavac koji je dobio naziv vjerovatno što je voda ”mrdala”- izvirala iz dubine zemlje, ”projektant” našeg poduhvata bio je u ono vrijeme poznati vodoinstalater Redžo Dlakić. Koliko je čista voda sa ovog izvorišta govori podatak,da se niko nije požalio da je našao trun”. Kaže sagovornik.

Izvor: Pobjeda

Beća Čoković