OD DALEKE AFRIKE DO – ZELENE APOTEKE U RODNOM BIJELOM POLJU

OD DALEKE AFRIKE DO – ZELENE APOTEKE U RODNOM BIJELOM POLJU

Već pune dvije decenije bjelopoljka Stanojka Cana Joksimović bavi se branjem ljekovitog bilja, proizvodnjom čajeva, krema, melema, tinktura. U taj posao upustila se uz supruga Dušana Joksimovića koji je bio nutricionista. a njen rad i ime postali su poznati ne samo u rodnom gradu, nego i širom Crne Gore. To sve, naravno, nije došlo preko noći već isključivo zahvaljujući trudu, posvećenosti, ali i konstantnim unapređenjem znanja koje je Joksimović sticala kako u regionu, tako i u brojnim zemljama svijeta.

U razgovoru za portal Dnevno.me bjelopoljka otkriva kako je prije nekoliko decenija, na dalekom kontinentu, postala još svjesnija ljepote matične zemlje, te činjenice da će okretanje prirodi postati ne samo njeno zanimanje, već i način života.

„Poslom oko ljekovitog bilja bavim se punih 20 godina. Počela sam da radim to uz mog pokojnog muža koji je bio nutricionista i travar. Sada, nakon toliko godina, mogu reći da imam svoje klijente, ime i povjerenje“, počinje priču za Dnevno Joksimović koja je, osim pravljenja raznih prirodnih preparata, fokusirana i na apiterapiju, odnosno liječenje pčelinjim proizvodima.

Naime, prije nekoliko decenija sa suprugom i kćerkom otišla je u tu daleku zemlju, jer je bjelopoljski par dobio angažman u bolnici u Bengaziju. No, nakon tri godine života van naših granica, opet su se vratili na rodnu grudu.

„U Africi samo pijesak, jedna velika oaza… Ja sam tada radila u restoranu, a muž u bolnici. Nijesu mi odgovarale vrućine, imala sam nizak pritisak, nije mi odgovarala klima. Brinula sam i koliko je tamo zdrava voda, koliko je zdrava hrana. A imalo je razloga za brigu, uvozilo se sve iz raznih krajeva svijeta… Shvatila sam da nema ljepšeg mjesta od naše Crne Gore i rekla sam da ću da se vratim. Kazala sam mužu da ostane tamo jer mu je ponuđena jedna veća suma novca koja nam je značila, ali je odbio. Rekao je “gdje ti i djeca, tu i ja pa makar jeli samo koru hljeba“, prisjeća se Joksimović minulih vremena.

Tako su se spakovali i otisnuli na novo putovanje, doduše ka poznatoj lokaciji – kući u Bijelom Polju.

Joksimović, naravno, ističe da ne žali što su se u prošlosti odlučili na taj potez. Jer je u rodnoj zemlji sve lakše i ljepše – pogotovo kada smo okruženi prirodom u kojoj možemo uživati, a koja nam ujedno nudi zdravlje.

„Po povratku uz muža sam počela da se još više edukujem, da berem čajeve, stičem znanja i usavršavam se. Mora se o svemu voditi računa. Bitna je edukacija jer se na primjer dešava da dvije biljke izgledaju identično a da je jedna ljekovita, a druga otrovna“, pojašnjava nam Joksimović koja od znanja ne odustaje.

Nijesu joj, kaže, daleko ni Bosna ni Srbija, a ni Italija kada radi ono što voli i napreduje u oblasti koja nije samo posao, već njen način života. Svjesna koliko učenja zahtijeva taj rad, te koliko je neznanje rizično, ne propušta nijedan seminar.

U razgovoru za naš portal navodi da je pretežno fokusirana na planinsko ljekovito bilje, te da ga prikuplja u reonima Durmitora, Sinjajevine, Bjelasice i Pešterske visoravni. Naglašava da bere isključivo količine koje je moguće plasirati na tržište, i ništa više od toga.

„Sve radim sama, ali kad nešto volite ništa nije naporno. Idem u berbu triput sedmično. Zanimljivo je da se dio biljke iznad zemlje bere oko podne kad je najveća smola i kad priroda daje najviše zdravlja, a dio ispod zemlje – odnosno korijen možete brati bilo kada u toku dana“, dodaje naša sagovornica.

Objašjava nam, takođe, i da je čajeve najbolje piti kada su prilagođeni temperaturi tijela, jer tada su najefikasniji.

Zanimljivo je, prema njenim riječima, i to da je „najdjelotvornija ona biljka koja je iz vašeg mjesta“, što dodatno govori o nevjerovatnoj sinergiji čovjeka sa prirodom.

Upitana o uslovima u kojima stvara, ne krije da je sve u potpunosti prilagodila tom pozivu – pa tako u posebnom okruženju u Rasovu ima svoju oazu mira u kojoj suši bilje i pravi ljekovite preparate… Sve to, naravno, osim u rodnom gradu predstavlja i u drugim crnogorskim krajevima, prvenstveno zahvaljujući sajmovima.

Ističe da za punih 20 godina na svoj rad nije imala nijednu primjedbu, te da su isključivo pristizale riječi hvale.

„Meni je najvažnije kada mi neko dođe i kaže da mu je moj lijek pomogao“, zaključuje naša sagovornica ne krijući da ljudi danas sve više shvataju značaj alternativne medicine, pa se okreću blagodetima prirode.

No o kvalitetnom radu vrijedne bjelopoljke ne svjedoče samo zadovoljni kupci.

Tu su i brojna priznanja kako sa sajmova tako i Opštine Bijelo Polje, koja ostaju da svjedoče o poslu koji se neće ugasiti sve dok je vedrog duha, marljivosti, ali i nepresušne ljubavi i znanja Stanojke Joksimović.

Dnevno

Violeta Rovčanin