Vijesti iz Bijelog Polja

Građani su nam na prvom mjestu!

NEDJELJNA KOLUMNA: KO ĆE U ĆOŠAK?

nedeljna-komulna-ko-ce-u-cosak

NEDJELJNA KOLUMNA: KO ĆE U ĆOŠAK?

Velika prašina (kao uz sporednu još koji dan makadamsku džadu pored moje kuće, kad dugo nema kiše) podigla se oko lokalnih izbora u tri, možda i najnerazvijenije Opštine u Crnoj Gori, koje se nalaze u debelom za(h)aću.


Sve se sjatilo u prijestono, moram reći ipak Njegoševo Cetinje (nek ‘proste ovi što im smeta pogotovo Adnan), nekada kroz našu slavnu istoriju Urošev a zadnjih trides’ ljeta pa do danas ponajviše Milov Mojkovac (od danas vidjećemo) i Petnjicu, od koje se sirote mnogo i ne otimaju, jer i oni koji su rođeni u njoj dolaze joj sam jednom u godini i to u prolazu, kad’ idu sa zapada prema moru, ali kako kažu nose je u srcu i šalju po nešto.


U dva od tri mjesta skoro da nema Srba ili se neki od njih pišu Crnogorcima i čvrsto stoje da nemaju ništa sa Srbijom, pa ni partijama koje protežiraju tu opciju, do duše ni lista sa tim predznakom se nije mogla sastaviti, pa se već zna ko će imati većinu delegata u lokalnom parlamentu (isto kao što bi se unaprijed znalo ko će biti nova vlast da se izlazi na birališta u Pljevljima i Budvi ili u Beranama, te Rožajama), pa je izborna utakmica potpuno neinteresantna i nekako u drugi plan.


Ipak, da ne bude monotono frka je u gradu koji je opustošen u prethodnom periodu, pa bi svi sad da ga čoče podignu na noge i da naprave regionalni centar (osim sanacije jalovišta da se konačno nešto uradi), te se tom napaćenom narodu obećavaju brda i doline, koji stiče utisak da će život u provinciji zamijeniti velegradom (ako se ispune predizborna obećanja) u koja slabo ko vjeruje iz dosadašnjeg iskustva, no ipak čovjek voli da se potajno nada pa i da taj glas da onom što je obećao, pa šta bude (izgubit’ ne može ništa da jebe oca), neka ga prevare opet, makar će imati neko očekivanje i kada su sahrane (jer se samo tako narod u tom kraju okuplja) imati koga da povuče za rukav i pita: Hoće li biti šta od onoga?


A imao mu je ko do sada obećati bar u tom gradu Milaš je imao ekipu i to kaku: Duško, Vesko, Vlatko…. sve udbaši kukala ti majka, a ako ćemo pošteno i zapošljavali su i kapom i šakom i kuso i repato i iz ovaca dovodili u miliciju, no ih zeznuše litije i sad muka, a da bude još veća od Dula ni traga glasa, kao da je u zemlju propao ili se nešto debelo mulja, no najprije će biti neki izgovor, do prilike iščašio koljeno ili nešto mu se manta po glavi pa odmara i to baš sad, alu dušu da ne griješim može bit’ da baš ima opravdanje, pa izvini Duka.


Glavnu palicu preuzeo je naj što smatra da je i dalje “glavni” a do skoro je bio “najglavniji” i ni pet ni šest, nego ćera u ćošak i to krenuo od premijera pa redom i ko zna (ne reci dva puta) možda i nešto bude od toga, mada kako mi jedan njegov funkcioner (brat musliman) reče sami bog zna šta će biti u Mojkovcu, jer svi su loši, što je i u pravu jer teško neka DF đečina (vidim one glavne povukli na začelje) da mogu nešto učinjet, nego možda situaciju izvuku kćerke Krivog, ali kažu da su više obilazile kafane nego domaćinstva, a treba ih i razumjet’ ne poznajuju cure teren.


Ovi izbori ne donose ništa, niti su ikakav reper (osim da se lažemo) za buduće trendove, jer je u sve tri Opštine za više od deset hiljada manje birača no u našu čaršiju, zato mirno more i opustite se, pa ćemo na proljeće definitivno vidjeti “kud’ plovi ovaj brod”, a valjda se do tada ne nasuče, mada ništa nije sigurno!