NE NAZIRE SE KRAJ TRODECENIJSKOM SPORU OKO IMOVINE NEKADAŠNJEG BJELOPOLJSKOG PREDUZEĆA

NE NAZIRE SE KRAJ TRODECENIJSKOM SPORU OKO IMOVINE NEKADAŠNJEG BJELOPOLJSKOG PREDUZEĆA

Propao je još jedan sastanak koji su bivši radnici bjelopoljskog saobraćajnog preduzeća “Transservis” zakazali sa predstavnicima Fonda PIO, IRF i Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, kao i sa predstavnicima lokalne uprave.

Prema riječima Tomislava Bojovića, predsjednika Odbora bivših radnika “Transservisa”, na sastanak su došli samo predstavnici Investiciono-razvojnog fonda i ZZZCG, a nije bilo ostalih koji su pozvani.

– Imali smo velika očekivanja od tog sastanka, zbog čega smo i pozvali predstavnike Opštine i načelnika katastra, koji su nas obavijestili da nijesu u mogućnosti da prisustvuju zbog ranije preuzetih obaveza. Kako nije bilo onih koji u našem problemu moraju da donose odluke i riješe čitav ovaj slučaj, propao je još jedan naš pokušaj da nakon pune 32 godine konačno dođemo do rješenja – rekao je Bojović.

– Nijesmo tražili ništa tuđe, već samo ono što je naše. Ponavljamo da smo ovo zemljište koje tražimo da nam se vrati regularno kupili još 1980. godine i uknjižili na svoje ime. Nakon likvidacije našeg preduzeća 2001. godine, Privredni sud po drugi put donosi rješenje u našu korist i vraća zemljište bivšim radnicima, ali i Zavodu za zapošljavanje i fondovima – objašnjava Bojović.

NE NAZIRE SE KRAJ TRODECENIJSKOM SPORU OKO IMOVINE NEKADAŠNJEG BJELOPOLJSKOG PREDUZEĆA

Bivši radnici su tražili da se izvrši fizička dioba, ali je nadležni sud to odbio, uz obrazloženje da to ne može da uradi dok se ne riješi spor koji traje 32 godine.

– Mi smo tražili da se izvrši parcelizacija katastarske parcele broj 74-2, u približnoj površini, i da se to uknjiži bivšim radnicima. Iz nama neobjašnjivih razloga, tome se protive fondovi i ZZZCG. Da nije toga, ovaj slučaj odavno bi bio završen – rekao je Bojović.

Zbog svega toga, bivši radnici su se odlučili, usljed apatije nadležnih organa, na potez kojim će sami sebe obeštetiti.

– Sami smo sebi odredili naš pripadajući dio od 24.413 kvadratnih metara i da za dalje posledice ne želimo da odgovaramo. Boli nas ovo nerazumijevanje, za razliku od nekih drugih sredina iz drugih djelova Crne Gore, gdje se pritiscima sve brzo završava u korist bivših radnika. Boli nas to što ne možemo da dobijemo ono što je naše, što je dva puta upisivano na naše ime rješenjima nadležnih državnih organa – kategoričan je Bojović.

Pitaju se zašto ih Vlada ignoriše

Bojović ističe da su razočarani odnosom Vlade, od koje su dva puta tražili pomoć.

– Samo prema Vladi i drugim adresama vlasti čak 37 puta poslali smo apel za pomoć. I vjerovali ili ne, odgovore smo dobili samo u dva slučaja. Pitamo se tjeraju li nas sad u ovim našim poznim godinama da ono što je naše i što nam pripada dobijemo na radikalniji način – pitaju se bivši radnici bjelopoljskog “Transservisa”.

Inače, od nekadašnjih 246 bivših radnika 13 ih je već preminulo ne dočekavši zadovoljenje pravde.

Izvor: Dan

Novinar: Milovan Novović