“NA SELU NEMA MJESTA ZA MAMINE I TATINE SINOVE”

“NA SELU NEMA MJESTA ZA MAMINE I TATINE SINOVE”

Ivana mještani zovu Vojvoda sa Vujna, a ovo je razlog:

Dok se za mlade u gradu koji nakon tridesete godine žive sa roditeljima mahom može čuti da su mamini i tatini sinovi, na selu je ipak situacija malo drugačija. Mladiće koji nisu napustili ognjište i odoljeli su svjetlima velikih gradovima nerijetko zovu pravim domaćinima. Jedan takav živi u selu Prislonica kod Čačka, a Ivan Martić život u zajednici smatra privilegijom. Skoro svi mještani ga poznaju po nadimku Vojvoda sa Vujna.

– Na selu mora da se radi. Da su mladi ostali na imanju vidi se i po uređenom, sređenom i zategnutom domaćinstvu i dvorištu, dok u gradu djeca nemaju neke obaveze, pa otac i majka nekada više misle o njihovim obavezama, nego oni sami. Sve je to nekako drugačije na selu, svakako ima se mnogo više obaveza, rekao je za RINU ovaj mladi domaćin.

Nema posla u gazdinstvu Martića, koji ne prođe kroz Ivanove ruke. A njegovi radovi vide se odmah sa prvim proljećnim danima.

Njihove njive na vrijeme su izorane. A pšenica posijana.

– Mislim da roditelji prave sami te mamine i tatine sinove, okolina, društvo, toga na selu toliko i nema. Učimo se radu od malih nogu, pomažemo starijima. Ja sam sve neophodne poljoprivredne radove za ovaj period godine već odradio. Međutim, ako me pitate da li na selu dominiraju ti alfa-muškarci ne bih znao da vam kažem. Mislim da to nema veze sa mjestom prebivališta, smatram da to prije svega ima veze sa duhom, umom, a ne sa tjelesnom težinom, fizičkom ljepotom ili konstitucijom – pojasnio je Ivan.

Ovaj mlad čovjek smatra da je napredno poslovanje 21. vijeka, možda dovelo do određenih uvreženih mišljenja i stavova u narodu.

– Možda je baš napredna tehnologija stvorila te takozvane mamine i tatine sinove, koji sve završavaju onlajn, sa stolice, za računarom, telefonom. Dok kod nas na selu još uvijek je ostala mehanika, poljoprivreda, fizička aktivnost. A ovdje za sve mora da se zasuče rukav i ako hoćeš neki rezultat, moraš da se dobro oznojiš – zaključuje Ivan.

Iako, mlad čovjek, Ivan se ne libi ni jednog posla i on je objasnio kako nije važan poštanski broj. A samo mještani ovog kraja znaju zašto ga zovu Vojvoda sa Vujna.