MINIMALNA PENZIJA ŠEST PUTA MANJA OD POSLANIČKE PLATE

MINIMALNA PENZIJA ŠEST PUTA MANJA OD POSLANIČKE PLATE

Ima li logike da plata jednog poslanika ili državnog činovnika bude šest do deset puta veća od minimalne penzije? Da li je stvarno njihov učinak toliko značajan i na osnovu kojih kriterijuma? Odnosno, zašto je penzioner beznačajan i nezaslužan? Odgovor na ovo i još mnogo pitanja nalazi se u zakonu i određenim odlukama iza kojih se odgovorni zaklanjaju, a lako ih mijenjaju kad je to u interesu određenih struktura. Tada prepreka nije ni zakon ni Ustav. Ističe Međedović.

Svakodnevno čujemo da su crnogorski penzioneri u lošem materijalnom položaju, da jedva sastavljaju kraj s krajem, da su na marginama društva, bez elementarnih uslova življenja, da je veliki broj penzionera gladan…

Kako je Pobjedi kazala potpredsjednica Saveza udruženja penzionera Crne Gore Jelena Međedović, treba se ozbiljno zamisliti zašto je to tako jer se stepen civilizacije društva mjeri odnosom prema starijoj populaciji, odnosno penzionerima.

Ona je poručila da su crnogorski penzioneri u teškoj situaciji, da se niko ne bavi njima i da hitno treba donijeti novi zakon o PIO i ovu populaciju ne isključivati iz društvenog života jer mogu dati značajan doprinos.

Neotuđivo pravo

– Riječ je o petini stanovništva naše države ili, rečeno političkim rječnikom, trećini biračkog tijela. Izraženo u brojkama, imamo oko 120. 000 penzionera. Precizno nije moguće reći jer je riječ o starijoj populaciji gdje mnogi iz bioloških razloga „odlaze“. Ali i onima koji ostvaruju pravo na penziju – kaže Međedović.

Ona podsjeća da su penzioneri tokom radnog vijeka uplaćivali doprinos kako bi po prestanku radnog odnosa imali prihode za život dostojan čovjeka.

– Na taj način stekli su Zakonom i Ustavom neotuđivo pravo koje ni u kom slučaju ne bi moglo biti upitno. Mnogi tokom radnog vijeka nijesu riješili stambeno pitanje, mnogi nijesu ostvarili puni staž za penziju usljed ratnih zbivanja, ekonomske krize, tranzicije, privatizacije, prestanka platnog prometa, neuplaćivanja doprinosa od strane firmi u kojima su radili i još niz faktora koji su bitno uticali na regulisanje visine penzija. Sve su to razlozi da danas u Crnoj Gori imamo oko 40. 000 penzionera sa minimalnom penzijom, koja nije ni 300 eura i isto toliko penzionera sa prosječnom penzijom koja je nekih 400 eura. Kaže Međedović dodajući i da 2. 000 stanuje privatno i to upravo oni sa minimalnom ili prosječnom penzijom.

– Potrošačku korpu više niko i ne spominje jer je odavno prešla 900 eura iako se u njoj ne nalaze ni odjeća, ni obuća, niti cijene skupih ljekova i još skupljih ljekarskih pregleda. Opšte je poznato, i to je činjenica, da su penzioneri pored evidentne starosti redovno i bolesni, često sami i ostavljeni, zaboravljeni ponekad i od najbližih, ali i od društva koje ima malo sluha za penzionere. Prosto se stiče utisak da su penzioneri ničija briga – poručuje Međedović.

Ako se zna, ističe, da su penzioneri državi i društvu ostavili brojne resurse i zakonski ostvarili pravo na penziju, da su njihova uložena sredstva potrošena bez njihove saglasnosti i bez vraćanja potrošenih sredstava bez ijednog centa dobiti. Ali zato im se uvijek saopšti kao prijekor i upozorenje koliko je sredstava opredijeljeno iz budžeta za isplatu penzija.

– Ovakva saopštenja se i ne pominju kod ostalih i daleko većih isplata sredstava iz budžeta. Penzioneri su uvijek imali puno razumijevanje za sve teškoće kroz koje je prolazilo naše društvo i sve se to prelamalo preko njihovih leđa, ali su isto tako dobro znali gdje se nije šteđelo i za koga je uvijek bilo sredstava bez štednje i racionalnog trošenja. Kaže Međedović dodajući da znaju penzioneri da je polovina crnogorskog stanovništva u zoni siromaštva. Da će im se pridružiti najmanje još 20 odsto stanovništva, uglavnom iz redova penzionera, pa se s razlogom pitaju postoji li način da se taj problem makar i djelimično riješi i da li to odgovorne brine?

– Ima li logike da plata jednog poslanika i činovnika javne uprave bude osam ili deset puta veća od minimalne penzije? Da li je stvarno njihov učinak toliko značajan i na osnovu kojih kriterijuma? Odnosno, zašto je penzioner beznačajan i nezaslužan? Odgovor na ovo i još mnogo pitanja koje bi logično mogli postaviti nalazi se u zakonu i određenim odlukama iza kojih se odgovorni redovno zaklanjaju, a koji se lako mijenja prostim odlukama, primjenom samo ako je u interesu određenih struktura. Tu ne može biti prepreka ni Ustav ni Zakon. Smatra Međedović.

Po njenom mišljenju, uz malo dobre volje i saradnje dosta toga bi se moglo riješiti.

– Ako se zna da među penzionerima ima veliki broj onih koji bi svojim stručnim sposobnostima i iskustvom na razne načine mogli da daju veliki doprinos društvu, a samim tim i poboljšali uslove samih penzionera, onda je to dobar razlog za razmišljanje. Vrlo je bitno reći da su za sve eventualne aktivnosti koje bi se mogle pokrenuti potrebna skromna finansijska sredstva, a velika opštedruštvena korist i značaj – objašnjava Međedović.

U tom smislu, navodi, trebalo bi poći od lokalnih samouprava koje bi trebalo da sačine evidenciju svih ugroženih penzionera i naći načina kako im pomoći i među samim penzionerima.

Prijedlozi

– Među penzionerima ima onih koji bi uz minimalnu nadoknadu mogli pomoći bespomoćnim i usamljenim penzionerima. Takođe bi trebalo otvoriti posebne šaltere za uplatu i isplatu sredstava za penzionere koji u postojećim uslovima teško obavljaju ove obaveze. Saradnja sa mladim ljudima u smislu elementarne obuke penzionera da elektronski plaćaju račune bez odlaska u poštu ili banku. To bi svakako bio značajan oblik međugeneracijske solidarnosti i velikog olakšanja za penzionere. Predlozi su Jelene Međedović.

Porazno je saznanje, naglašava, da godišnje našu državu napusti oko 75.000 stanovnika koliko ima Nikšić.

– Takođe, veliki problem našeg društva je radna snaga posebno u oblasti turizma. Pa i tu bi jedan dio penzionera mogao biti angažovan uz skromnu nadoknadu i mnogo manju nego što se izdvajaju sredstva za radnu snagu sa strane, a što je takođe jedan od resursa. U smislu pomoći penzionerima i drugim kategorijama društva koji su u slučaju socijalne potrebe treba otvoriti upravo za njih socijalne prodavnice, a ne akcija ,,Stop inflaciji“ gdju se pojedini proizvodi sniženi bili po nekoliko centi, a to je bilo pristupno i onima koji imaju novca. Smiješna je priča da je po tom postupku smanjena inflacija. Kaže Međedović dodajući da je neshvatljivo da svakodnevno postoji nekontrolisano povećanje cijena. A da je istovremeno smanjena inflacija.

– Logično bi bilo da država ima kontrolu i mehanizme zaštite najugroženije kategorije građana. Novim zakonom o PIO omogućiti socijalne penzije, obezbijediti socijalne kartone i omogućiti prije svega izgradnju socijalnih stanova na korektan način. Otvarati domove za stare, ali prevashodno za penzionere sa minimalnim i prosječnim penzijama. Dosadašnja praksa je pokazala da ova kategorija penzionera nije mogla da koristi usluge domova zbog previsokih cijena usluga. Kaže Međedović.

Prema njenom mišljenju, posebno je značajno da se novim zakonom ozbiljnije i korektnije vrši povećanje i usklađivanje penzija što je postojećim zakonom nerealno i nepravilno za veliki broj penzionera.

– Penzioneri koji primaju takozvane srazmjerne penzije bi trebalo korektnije regulisati i uskladiti sa međunarodnim propisima. Takođe bi trebalo obezbijediti pomoć nepokretnim i bolesnim penzionerma u kući bar tri puta sedmično za održavanje higijene. Ovo su samo neki od prijedloga o kojima bi trebalo razmisliti i uz dobru volju bilo bi značajnog efekta. Bilo bi to kud i kamo značajnije od oglasa koji svakodnevno slušamo u emisiji jednog radio programa da postoji povoljna mogućnost za obezbjeđenje grobnica za penzionere. Kazala je Međedović.

Ona zaključuje da ima mnogo razloga zbog kojih bi penzionere trebalo tretirati kao značajan resurs. A ne kao teret društva. Bio bi to u svakom slučaju značajan civilizacijski iskorak našeg društva i ujedno dug koji se neosporno duguje penzionerskoj populaciji.

Zakon o PIO prevaziđen

Međedović smatra da je neophodno što prije donijeti novi zakon o penzijsko- invalidskom osiguranju jer je stari odavno prevaziđen i u nesaglasju sa praksom.

– Zato smo tu gdje smo. I zato postoje gladni penzioneri. A to je najoriginalniji dokaz na kom civilizacijskom stepenu se nalazi naše društvo kada je o penzionerima riječ. Poručila je Međedović.

Izvor: Pobjeda