KNEŽEVIĆ: BOG JE JEDAN

Ja nijesam rođen da mrzim druge,

ne želim da mi komšiji crkne krava,

ja sam izdanak, od one velike Juge,

pun ljubavi i čovjek čvrstoga stava.

Stotinu je staza, samo jedan je Bog,

i toliko puteva, prema vrhu što vodi,

na svakom piše, voli bližnjega svog,

to je sveta mudrosti put ka slobodi.

Kroz trnje prolaze, dok damari tuku,

svi vjerni srcem, što Tvorcu streme,

tu su anđeli sa neba, da pruže ruku,

oni u dušu proziru i tu nema dileme.

Zato je najmanje važno, koje si vjere,

jer u venama protiče ista krv, crvena,

a za carstvo nebesko postoje mjere,

od postanka svijeta za sva vremena.

Jer mi smo jedan rod, od zemlje iste,

u nama jednako stanuju java i snovi,

Hrist i Alah i molitve, to su dove čiste,

prema sigurnoj luci, naš brodić plovi.

Ne želim da mi komšiji krava crkne,

ja mu želim veselje, sreću i zdravlje,

da Bog osvane, a da đavolu smrkne,

i čestitke moje, da upotpune slavlje.

Jer svi smo braća, od oca smo istog,

meni je svaki čovjek, rado viđen gost,

ja pronađem lako obrise srca čistog,

što se izbrusilo uz Ramazanski post.

Komšija moj, ja sam od stava čovjek,

izdanak velike Juge i tu nema dileme,

nek’ ti je srećan Bajram, slavio dov'jek,

jer si jedan od onih koji Bogu streme.

Autor: Miodrag – Miki Knežević

KNEŽEVIĆ: BOG JE JEDAN