Vijesti iz Bijelog Polja

KARIJERA BJELOPOLJCA SEADA ŠEHOVIĆA ISPUNJENA USPJESIMA I IZAZOVIMA

Mali je broj igrača u crnogorskom sportu koji se mogu istaći činjenicom da su više od deceniju u reprezentaciji, u igračkim ili drugim ulogama… Međutim, Bijelo Polje ima nekoliko njih, a među njima je i Sead Šehović.

Košarkaš koji je prošao mnogo kroz svoju igračku karijeru, osjetio parkete Mundobasketa, Eurobasketa, Evrolige i mnoge druge, upisivajući se na taj način u istoriju crnogorske košarke.

A kako na period svoje karijere gleda sa ove vremenske distance, Sead govori u intervjuu za Vijesti iz Bijelog Polja.

“Sa ove vremenske distance, a posebno kada u obzir uzmem vrijeme i uslove u kojima sam profesionalno stasavao veoma sam ponosan na ono što sam ostvario u jednom od najpopularnijih sportova na svijetu. Ne moram trošiti riječi da Vama ili nekoj starijoj generaciji objasnim život bez interneta, saobraćajnu nepovezanost sa regionom a kamoli Evropom i svijetom, nedostatak sportske infrastrukture, medicinske i stručne podrške. Danas je sve dostupnije i lakše. Praktično su svi talenti na dohvat ruke menadžerima i skautima širom svijeta dok je tako nešto za nas bila doslovno naučna fantastika. Samim tim put do profesionalnog sporta bio je teži i zahtjevniji za sve nas koji smo imali takve ambicije i snove. U tom smislu zaista moram po ko zna koji put zahvaliti svojim roditeljima koji su uložili i zadnji cent da brat i ja dobijemo sve što nam je potrebno. Rano odvajanje od porodice, hladne sale, nedostatak opreme sve je to bila naša realnost u kojoj nas je vodila samo ljubav prema sportu. Mi smo, za razliku od brojnih iz naše generacije, na sreću uspjeli u toj svojoj misiji i danas mogu reći, iza sebe ostavili karijere i rezultate na ponos i našem gradu i našoj zemlji. Od osvajanja prve i za sada jedine titule u ABA ligi, prvog reprezentativnog plasmana na Svjetsko prvenstvo od obnove nezavisnosti, prvog nastupa jednog crnogorskog kluba u Euroligi i tako dalje. Dakle, danas, mogu da kažem da je bilo veoma teško, da je to put ogromnog odricanja ali na sreću i put uspjeha koji je od nas napravio ne samo uspješne sportiste nego i bolje ljude”, nadahnuto govori Bjelopoljac.

Još u ranim igračkim godinama, talenti se odmah “osjete”, takav je bio i Seadov slučaj, u nastavku nam govori kako i kada da je shvatio da je košarka njegov poziv.

“Kao i većina djece tada oprobao sam se u brojnim sportovima. Između ostalog u karateu i fudbalu ali sam od toga brzo odustajao. Nisam, istini za volju, kao dijete bio prepoznatljiv po pretjeranoj disciplini. Ali, kada je na red došla košarka – nije mi mnogo trebalo da je zavolim i da se u potpunosti posvetim. Sve je u početku bila igra, a onda je niz okolnosti uticao na to da već kao 14-ogodišnjak dobijem priliku i oprobam se u sarajevskoj Bosni. Tada kreće i moj profesionalni put. I danas, a posebno za to vrijeme, takav angažman bio je sam po sebi veliki uspjeh. Moram napomenti da su moji počeci vezani za tadašnji KK Jugotes-Jedinstvo i veoma sam ponosan na taj period, puno zahvalan trenerima koji su radili sa mnom, a i ljudima koji su vodili klub i prepoznali potencijal”, naglašava on.

Sead je u karijeri igrao širom Evrope, a evo kakoo opisuje vremena provedena u Sarajevu i Skoplju, igrajući za Bosnu i MZT, a kako, na primjer, u Njemačkoj, igrajući za Oldenburg.

“Sarajevo je obilježilo ne samo moj profesionalni put nego i moj život. U to vrijeme, bilo je više teško nego lako. Te praktično posljeratne godine, svakodnevna putovanja od Velešića do Sportske gimnazije, a onda na trening do Skenderije dva puta dnevno. To je zaista moglo samo uz frenetičnu volju i želju. Baš kako može dječak koji juri svoje snove. Kasnije sam sazrijevao i bilo je naravno sve lakše. Čim potpišete profesionalni ugovor onda dosta stvari neko drugi radi za vas. Vaše je da trenirate i radite ono što volite. Ne kažem da je i to lako. Naprotiv. Ali to je druga vrsta izazova. Profesionalni sport je pun napora, opet kažem i odricanja ali sobom nosi neprocjenjiva iskustva. Uvijek se rado vratim u sve klubove i gradove u kojima sam igrao. To vam postane druga kuća.

Naravno, poseban pečat Šehović je ostavio i u podgoričkoj Budućnosti, pamte i dan danas to navijači širom zemlje: “Budućnost je klub zbog koga sam dvaput u karijeri odbio Partizan. Ko bolje poznaje prilike u košarci i sportu jasan mu je i odgovor na Vaše pitanje. Radujem se što sam bio dio generacije koja je klubu donijela za sada jedinu titulu u ABA ligi. Sa druge strane bilo je dosta toga što je možda moglo biti i drukčije ali sada je to vrijeme iza nas. Klubu uvijek želim najmanje sami vrh tabele”.

Godine i godine poena, asistencija, skokova prošle su i dok je branio boje “crvenog” dresa, u kojem je pisao jako lijepe priče.

“Reprezentacija je za sve igrače posebna čast. Kao mlađi nastupao sam i za seniorsku i za mladu reprezentaciju. To je značilo praktično cijelo ljeto u reprezentativnom dresu. Dešavalo se da nemam ni odmor. Iz kluba u reprezentaciju pa opet u klub. Imali smo tu privilegiju da budemo u sastavu ekipe koja je sa selektorom Lukom Pavićevićem izborila čuvenih 10 od 10 pobjeda protiv košarkaških velesila među kojima su bili i Srbija i Izrael. Tada smo izborili nastup na Evropsko prvenstvo. Eto taj period bih možda izdvojio kao onaj koga je krasila posebna energija među ekipom i navijačima. Ali naravno ništa manje ne znače i ostale utkamice…”, podvlači Sead.

A kada je u pitanju omiljena utakmica u karijeri, onda je to: “Pobjeda protiv Crvene Zvezde u Morači za osvajanje titule regionalnog prvaka”, jasan je on.

Nedavno, Šehović je imenovan i na novom zadatku u selekciji – tim menadžer reprezentacije.

“Nakon profesionalne karijere, želio sam da pored svojih privatnih poslova ostanem i u košarci kroz rad sa mlađim kategorijama ali i u Savezu. Imam sjajnu komunikaciju sa igračima, odnosno sa dojučerašnjim saigračima. Momci sa stručnim štabom rade sjajan posao. Upravo još jedan plasman na Evropsko prvenstvo je zaista rezultat vrijedan poštovanja. Sa druge strane, ne samo u košarci već je generalno u sportu kod nas jako puno izazova. Razgovaram dosta sa bivšim igračima iz drugih sportova i vidim da se svi žargonski rečeno bore. Osim što je igračka baza mala, može i mora mnogo više da se radi na razvoju mladih igrača i igračica. Ulaganja u sport su prilično oskudna. Čini se kao da nam nedostaje strategija, ali to traži sveobuhvatniji pristup od pukog raspoređivanja budžeta” ističe naš sugrađanin.

Na kraju intervjua, eŠehović je imao i poruku za Bjelopoljce koji teže da se profesionalno oprobaju u igri pod obručima.

“Sport je i najljepši ali i najteži poziv koji možemo da izaberemo. Posle skoro 20 godina profesionalne karijere pravi savjet je da nema prečica. Priprema za trening traje skoro koliko i sam trening. Ako želimo nešto od sporta, moramo da mu damo mnogo više od želje i talenta”, poentira još jednom Sead.

*Sponzor teksta Mesopromet Franca