42 GODINE U UČIONICI, 67 GODINA MATURE, 90 GODINA ŽIVOTA: PRIČA JAGOŠA BOŠKOVIĆA

Nekadašnji prosvjetni radnik Jagoš Bošković, koji će 27. avgusta proslaviti 90. rođendan, iza sebe ima više od četiri decenije rada u obrazovanju. Nedavno je sa školskim drugovima obilježio i 67 godina od mature, a životni vijek ispunjen porodicom i prosvjetom smatra svojim najvećim bogatstvom.

„Evo u devedesetoj sam, punim sad, 27. avgusta, devedeset, zadovoljan sam s tim godinama. Devedeset godina, bogome, ne bi ti mogao reći tajnu, mliječni proizvodi su me najbitnije održali. Gazdarica sprema, tri puta, što stari rekli, za siniju. Najveća mi je sreća što su mi djeca zdrava, unučad i praunučad, i svako mi radi, nisu bez posla. Eto to je moja tajna”, kazao je Jagoš.

Bošković je u prosvjeti proveo pune 42 godine. Osnovnu školu završio je u Tomaševu, zatim Gimnaziju „Miloje Dobrašinović“, a Višu pedagošku školu u Nišu, na odsjeku istorija i geografija. Prvo zaposlenje dobio je 1. oktobra 1960. godine u Tomaševu, gdje je radio do 1966, kada je prešao u Osnovnu školu u Rasovu. U penziju je otišao 2001. godine.

„Prvog oktobra šezdesete zaposlio sam se u Tomaševu i radio do prvog septembra šezdesetšeste. Šezdesetšeste na zahtjev predsjednika opštine Emina Dobardžića prešao sam u Rasovo, u staroj školi radio, generacije izveo. Osamdesete godine preselio u novu školsku zgradu. 2001. sam otišao u penziju.“

Sa posebnim ponosom govori o uspjesima svojih učenika.

“Ti dani su mi prošli idealno, idealno, zadovoljan sam sa učenicima. Postigao sam takve uspjehe, dobio sam nagrade, a takmičenje sa učenicima započeo sam 1976. 36 diploma su učenici osvojili. Pa smo od Ljubljane do Triglava, primorja, čitavu Jugoslaviju ukrstili smo sa takmičenjima”, dodaje on.

Prisjeća se da je u Tomaševu predavao istoriju, geografiju, francuski jezik i hemiju, dok je u Rasovu predavao istoriju i geografiju.

Govoreći o današnjem obrazovanju, smatra da su se odnosi u školama značajno promijenili.

„Sa današnjim načinom prosvjete i radom prosvjetnih radnika sam nezadovoljan. Prvo, meni se čini da je greška roditelja, a koliko ima greške roditelja, ima i grešaka i nastavnika. Ima nastavnika koji malo vode računa o djeci, a djecu sad ne smiješ ružno pogledati, reći mu sjedi ili pređi tamo. A u moje vrijeme učenici su poštovali nastavnika, nazivali dobar dan. Nezadovoljan sam sa prosvjetom totalno danas.“

Na kraju razgovora, Bošković je uputio jednostavnu, ali snažnu poruku.

„Poruku šaljem za slogu, za slogu, da malo bude više sloge među ljudima i da više roditelji kontaktiraju sa nastavnicima i u prisustvu svoje djece, tako da upute djecu. To bi bila preporuka i malo sloge”, zaključuje Bošković.

*Ovaj medijski sadržaj kreiran je kroz finansijsku podršku podfonda za dnevne i nedeljne štampane medije i internetske publikacije Ministarstva kulture i medija Crne Gore.