GRDINIĆ I JANJUŠEVIĆ UPOZORILI: BIJELO POLJE I DALJE GRAD SA VISOKOM STOPOM ISELJAVANJA

Sjever Crne Gore je u poslednjih deset godina napustilo 14.246 stanovnika, što je za preko 1.000 više nego što, recimo, Plav ima stanovnika, piše “Dan”.

Kako pokazuju podaci Uprave za statistiku, negativan migracioni saldo na sjeveru bilježi se i ove godine, a prema evidencijama za period januar-septembar, broj stanovnika u toj regiji se smanjio za 701. Ostale dvije regije konstantno imaju pozitivan migracioni saldo, posebno Podgorica, dok je Bijelo Polje, inače najveći grad na sjeveru, konstantno u minusu kada su u pitanju migracije. Sjever je inače regija najbogatija prirodnim resursima u Crnoj Gori, sa ogromnim potencijalom za poljoprivredu, ali i turizam. Uprkos tome statistika pokazuje da je sjever 2019. godine ostao bez 1.670 stanovnika, 2018. – 1.882, 2017. – 1.268, 2016. – 1.085, 2015. – 1.189, 2014. – 1.186. 2013. – 1.415, 2012. – 1.254 i 2011. – 1.407.

Građanski aktivista, ekonomista Nikola Grdinić smatra da su prioritetni razlozi migracija u 90 odsto slučajeva posledica ekonomske, a u 10 posto slučajeva društvene nejednakosti. Ono što se dešavalo u prethodnih 30 godina, a nažalost dešava se i danas.

“Najveće razlike u regionalnom razvoju se primjećuju nakon perioda gašenja industrijskih giganata i prestrukturiranja privrede. Prioritet u novim ulaganjima dobila je Podgorica i nekoliko primorskih gradova, što je dovelo do egzodusa građana sa sjevera upravo ka tim gradovima. Ovo je slučaj kada govorimo o unutrašnjim migracijama, a ne smijemo zaboraviti i da je veliki broj građana pošao da traži sreću i preko granice. Dva ključna razloga unutrašnjih ekonomskih migracija su nedovoljan broj radnih mjesta na sjeveru i razlika u visini ličnog dohotka za isto radno mjesto u odnosu na Podgoricu ili jug. Primjera radi, zamislite jednu petočlanu porodicu sa sjevera u kojoj imate jednog penzionera, jednog zaposlenog i tri nezaposlena člana, sa ukupnim mjesečnim primanjima od 550 eura, a onda zamislite jednu petočlanu porodicu sjevernjaka koji su prešli da žive u Podgoricu, u kojoj imate jednog penzionera i četiri zaposlena, sa ukupnim mjesečnim primanjima od 2.200 eura. To je naša realnost, u kojoj čak i cijele porodice već godinama prihvataju da napuste svoja ognjišta i stvaraju nova u Podgorici ili na jugu”, kaže on za „Dan”.

Njegov kolega Dragan Pavličić ocjenjuje da je Crna Gora zemlja čuda, jer je svuda u svijetu sjever gotovo uvijek bogatiji i razvijeniji od juga, a kod nas je obratno.

“Decenijama unazad, a možda i vijek, ljudi sa sjevera su, upravo zbog nesrazmjerne razlike u standardu, svoju budućnost tražili u okruženju, i južno od Bioča! Prethona komunistička vlast, a posebno postkomunistička, đukanovićevska, nije ništa uradila da se taj prirodni i ljudski potencijal koji je sjever imao, valorizuje! Zbog navedenog, nastavlja se „egzodus”, intelektualno, omladinske elite, koju mi u Crnoj Gori nazivamo „domaćim migrantima”, kazao je za naše novine Pavličić.

Prema riječima Zdravka Janjuševića iz Bjelopoljskog demokratskog centra, nesumljivo je da je jedan od glavnih razloga neravnopravnog „političkog“ zapošljavanja dovelo do odlaska mladih sa sjevera.

“Iseljavanje stanovništva, posebno mladih, koji odlaze u Podgoricu, zatim na primorje i u zemlje Evropske unije, pojava je koja je u poslednjih desetak godina postala veoma učestala. Problem predstavlja i to što nemamo jasnih podataka o migracijama iz razloga što se oni i dalje vode na adresi prvobitnog prebivališta a pošli su da rade na primorju, gdje većinu poslodavci ne prijavljuju u radni odnos niti ih osiguravaju. Pretežno mladi ljudi odlaze i napuštaju svoja ognjišta, trbuhom za kruhom, sa ciljem da ostvare sopstvene ciljeve i egzistenciju svoje porodice. No, na tu zabrinjavajuću činjenicu zasad nema konkretne akcije države, kojoj su usta puna brige za ravnomjeran regionalan razvoj Crne Gore. Nakon 30 godina, promijnjena je vlast u Crnoj Gori i ljudi iz ovog, osiromašenog, regiona, očekuju da se situacija promijeni nabolje, iz razloga što prethodna vlast, očigledno, nije to uradila”, izjavio je za „Dan” Janjušević.

On navodi da država, pa i lokalne uprave, samo deklerativno u svojim strateškim dokumentima tretiraju problem mladih.

“Mora se mladima dati šansa da na ravnopravnom tržištu, tržištu bez ucjena i korupcije zasnuju svoj biznis”, kaže Janjušević.

Pavličić navodi da se ljudi sa sjevera sele tražeći „holivodski san” u Podgorici ili na primorju, ostavljajući zapuštena sela i ognjišta.

“Srećom, nova vlast prepoznaje ogromne i neiskorišćene potencijale sjevera, koji će sa završetkom autoputa postati atraktivna destinacija za ekonomsko-turistička ulaganja. Veliki potencijal se krije u poljoprivredi, šumarstvu, energetici, turizmu i maloj privredi! I nije slučajno da je nova vlast krenula upravo iz Pljevalja, koja posjeduju nevjerovatne rezerve u energetici, šumarstvu i poljoprivredi, baš kao cijeli sjever, koji bi uz eko i zimsko-ljetnji turizam postao mjesto i regija koja treba biti san, koji se može doživjeti i van „svijetla Pariza”, navodi Pavličić.