POSLEDNJI ODJEK ROKENROLA: GORAN I VESKO

​Postojalo je vrijeme kada se Bijelo Polje nije budilo uz buku modernih ritmova, već uz iskreni zvuk električne gitare i udarac palica o doboš. Bilo je to doba sedamdesetih, vrijeme žara i ljubavi, a u samom srcu te bjelopoljske rok revolucije stajala su dva imena koja su postala sinonim za dobru svirku: Goran Rakočević i Vesko Nešević.

​Goran, dugogodišnji neprikosnoveni bubnjar, i Vesko, virtuoz na gitari, ušli su u svijet muzike još kao dječaci. Decenijama su svirali rame uz rame, skidajući hitove svjetskih velikana i donoseći ih našoj publici sa toliko energije da se činilo kao da su te pjesme nastale baš tu, na Limu. Spajali su generacije, zabavljali mlade i stare, i učili nas šta znači iskrena emocija pretočena u note.

​Danas, u nekoj tišini bjelopoljskih ulica, gitara je okačena o zid, a bubnjevi su u nekom zaboravljenom podrumu prekrili paučina i sjenke prošlosti. Instrumenti ćute, ali sjećanja ne blijede. Svaki bjelopoljac koji je bar jednom osjetio tu energiju na njihovim koncertima, zna da su Goran i Vesko dali gradu više od obične zabave – dali su mu identitet i duh koji prkosi vremenu.

​Iako su se svjetla na pozornici ugasila, ova dva bjelopoljska velikana ostaće upamćena kao čuvari jednog vremena kada se muzika živjela, a ne samo slušala. Njihov trag ostaje urezan u kaldrmu našeg grada, kao podsjetnik na godine kada je rokenrol bio više od muzike – bio je način života.

Izvor: Bjelopoljci nekad i sad

Autor: Aco Marković

*Sponzor teksta Bravera City Park