Fahrudin Bako Dizdarević: Saz u rukama, sevdah u duši

Neki instrumenti se sviraju prstima, a saz se, kažu majstori, svira isključivo srcem. Naš sugrađanin, stari Bjelopoljac Fahrudin Bako Dizdarević, izabrao je upravo ovaj neobični i rijetki instrument da kroz njega kazuje priče o prošlim vremenima.

Bako je u mladosti drugovao sa gitarom, ali sudbinski susret sa sazom prije 30 godina promijenio je sve. Od tada, ovaj instrument, gotovo jedinstven na našim prostorima, postao je njegov nerazdvojni saputnik.

Instrument koji „kuca“, a ne samo da svira

Saz je poseban po svom izrazito dugom vratu i dubokom, kruškolikom tijelu, ali ono što ga čini neponovljivim je njegov blagi, metalni i sjetni ton. Za razliku od gitare, saz se „kuca“ – on proizvodi zvuk koji miluje, a ne galami.

Njegove žice ne sviraju samo melodiju, one prenose drhtaj duše, što ga čini savršenim za bjelopoljske akšamluke.

„Saz se svira kad je društvo raspoloženo, ali i onda kad ti je teško oko srca – on ti vrati vedrinu i mir,“ kaže Bako.

U njegovim rukama oživljava ona čuvena definicija sevdaha: „To ti je ono kad babo plače, a lijepo mu.“

Najljepše se pjesme čuju pored Lima, uz dim roštilja, čašu dobrog vina i vjerne prijatelje. Tada se zvuk saza prospe po obali. A Bako svojom svirkom razveseli i one najtužnije, podsjećajući nas na ljepotu bjelopoljskog duha koji ne blijedi.
Poštovanje za našeg Baku – čuvara tradicije i majstora meraka.

Zabilježila stranica „Bjelopoljci nekad i sad“ – đe se pjesma i prijateljstvo čuvaju od zaborava

Izvor: Bjelopoljci nekad i sad
Autor: Aco Marković
*Sponzor teksta Bravera City park