Vijesti iz Bijelog Polja

ERMIN MEHOVIĆ: IZMEĐU INŽENJERSKE PRECIZNOSTI I UMJETNIČKE SLOBODE

Mladi Bjelopoljac Ermin Mehović pripada generaciji koja ne pristaje na jedno određenje. Po struci mašinski inženjer, po senzibilitetu umjetnik, kroz fotografiju, film i planinarenje traži ravnotežu između racionalnog i emotivnog, nauke i umjetnosti.

Govoreći o sebi danas, Ermin ističe da ne vidi suprotnost između tih svjetova.

„Danas sam neko ko vjeruje da se matematika i emocija ne isključuju. Po struci sam mašinski inženjer i fasciniran sam mehanikom svijeta, ali kroz umjetnost tragam za onim što se ne može izmjeriti lenjirom. Sebe vidim kao projektanta koji u slobodno vrijeme ‘rasklapa’ stvarnost na kadrove i boje, pokušavajući da spoji inženjersku preciznost sa umjetničkom slobodom“, kazao je Mehović.

Važan dio njegovog života predstavlja planinarenje, koje doživljava s posebnim poštovanjem.

„Na samom početku želim reći nešto što sam naučio od iskusnijih planinara – planinu ne osvajaš, planinu penješ, jer nikad ne znamo kada planina može pokazati svoju surovu stranu“, istakao je.

Ljubav prema prirodi, kako kaže, nosi još iz djetinjstva, ali se planinarenjem ozbiljnije počeo baviti prije nekoliko godina.

„Iako je hobi, planinarenje predstavlja važan dio mog života. Ljubav prema prirodi vjerovatno potiče iz mog avanturističkog duha koji sam imao još kao dijete. Iskra se probudila prije otprilike tri godine, a među prvim vrhovima koje sam penjao bili su vrhovi Bjelasice – Troglava, Zekova glava i Crna glava, nakon čega sam postepeno počeo da penjem izazovnije vrhove“, rekao je Mehović.

Tokom studija, zajedno sa kolegama, radio je na projektu pametnog plastenika, koji vidi kao značajan doprinos domaćoj poljoprivredi.

„Riječ je o razvoju sistema za pametne plastenike, koji bi bio rješenje za probleme poljoprivrednika u Crnoj Gori. Imamo ogroman potencijal za poljoprivredu, a ipak uvozimo veliki broj proizvoda, dok se naši poljoprivrednici suočavaju sa problemima plasmana“, naveo je.

Dodaje da cilj projekta nije svjetska inovacija, već lokalno prilagođeno rješenje.

„Ovo rješenje ne predstavlja novinu u svijetu, ali će biti isključivo crnogorski proizvod – ekonomičniji, praktičniji i pristupačniji od postojećih sistema“, kazao je Mehović.

Projekat je započeo kao ideja predstavljena na radionici organizacije ADP-Zid, a kasnije je dobio širu institucionalnu podršku.

„Kolega Anes Beriša i ja smo ideju predstavili na radionici ADP-Zida, gdje smo dobili veliku podršku. Kasnije nam je podršku pružio i Mašinski fakultet, a učestvovali smo i na brojnim obukama u regionu i Evropi“, rekao je.

Fotografijom se bavi još od srednje škole, isprva isključivo iz lične potrebe za izražavanjem.

„Fotografijom sam počeo da se bavim u srednjoj školi, prvenstveno radi sebe. Cilj mi je bio da vizuelno izrazim kreativnost i ‘zamrznem’ trenutke koji često prolaze neprimijećeno. Kamera je bila, a i danas je, moj saputnik na svakom putovanju“, ispričao je.

Vremenom je njegov rad prepoznat, što je donijelo i prve poslovne angažmane.

„Ljudi su polako počeli da primjećuju moj rad i sasvim neočekivano dobio sam prve ponude za posao. Fotografija mi je godinama bila izvor džeparca, a nerijetko i ozbiljnije zarade, kojom sam podržavao svoje druge projekte“, naveo je Mehović.

Ipak, naglašava da fotografiju vidi prvenstveno kao prostor slobode.

„Preferiram da fotografija ostane više hobi nego izvor zarade, jer mi to daje potpunu kreativnu slobodu, bez ograničenja i obaveza“, dodao je.

Još snažniju povezanost osjeća sa filmom, koji smatra kompleksnijim medijem.

„Film je od početka bio moj primarni fokus. Smatram da pokretna slika, u kombinaciji sa zvukom, pruža mnogo kompleksniji prostor za izražavanje i veću kreativnost“, rekao je.

Svoje prve filmove radio je samostalno, a kasnije u saradnji sa prijateljima.

„U početku sam sam pisao scenarije i radio na filmovima koji su bili volonterski projekti. Finansirao sam ih novcem zarađenim fotografisanjem. Radili smo kratkometražne filmove sa kojima smo učestvovali na online takmičenjima i festivalima poput Film Riot Filmstro Competition i My Rode Reel“, kazao je.

Do sada je radio na desetak filmova, različitog karaktera.

„Neki su bili komercijalni, neki školski, ali su mi najdraži moji lični projekti“, istakao je.

Putovanja, kako kaže, snažno utiču na njegovu kreativnost, ali im pristupa drugačije od uobičajenog.

„Putovanja su danas postala trivijalna i komercijalizovana. Smatram da treba izbjegavati konzumerističke destinacije ako želimo da upoznamo kulturu i stvorimo istinske uspomene. Za mene su putovanja najčešće dinamična i avanturistična, a svako nosi svoju priču i inspiraciju“, rekao je Mehović.

Trenutno je u završnoj fazi rada na dokumentarno-igranom filmu o Ristu Ratkoviću.

„Riječ je o filmu ‘Podstanari – Nevidbog’, na kojem radimo već tri godine. Cilj nam je da Rista Ratkovića predstavimo kao čovjeka, a ne samo kao pjesnika. Scenario je zasnovan isključivo na arhivskim spisima“, objasnio je.

Ideja za film potekla je od Murisa Dizdarevića, a Ermin je u projektu angažovan kao direktor fotografije i montažer.

„Najveći izazov bio je vratiti staro Bijelo Polje iz 20. vijeka i snimiti igrane scene, vodeći računa da se u kadru ne pojavi ništa iz savremenog vremena. Najveća motivacija mi je to što je ovo moj najveći filmski projekat do sada, sa mnogo simbolizma i umjetničkog izraza“, kazao je.

Govoreći o usklađivanju brojnih interesovanja, Mehović ističe značaj organizacije.

„Sve se svodi na dobru organizaciju vremena. Vremenom se čovjek navikne na tempo i pronađe svoju rutinu. Studije imaju svoje vrijeme, ljeti su vikendi često rezervisani za planinarenje, a filmske projekte planiramo unaprijed“, rekao je.

U narednom periodu fokus mu je na završetku studija i započetim projektima.

„Trenutno sam na završnoj godini master studija. Fokus mi je na filmu ‘Podstanari – Nevidbog’, kao i na radu na YouTube emisiji ‘Pisma iz Norveške’. Paralelno nastavljamo i razvoj projekta automatizacije plastenika“, naveo je.

Najveću podršku, kako kaže, ima u najbližima.

„Najveću podršku mi pružaju porodica i uži krug prijatelja, i ona mi je od neizmjernog značaja“, istakao je.

Mladima koji imaju više interesovanja poručuje:

„Baviti se različitim stvarima može biti stresno, ali vremenom se razvije osjećaj za organizaciju i povezanost interesovanja. Važno je učiti od onih koji su iskusniji i biti otvoren za nova znanja. Svako mora pronaći svoj jedinstveni put“, rekao je.

Na kraju, ne vidi sebe vezanog za samo jednu oblast.

„Sumnjam da ću se ikada fokusirati samo na jednu stvar. Nauka i umjetnost, uz fizičku aktivnost kao stil života, uvijek će biti dio mene. Kako je Ajnštajn rekao: ‘Život je kao vožnja bicikla. Da biste održali ravnotežu, morate se kretati.’“

*Sponzor teksta Mesopromet Franca