ĐUKIĆ: EKOLOGIJA U BIJELOM POLJU JE ODGOVORNOST GRAĐANA, VLASTI I PROIZVOĐAČA

Zaštita životne sredine i smanjenje upotrebe plastike je u nadležnosti proizvođača, donosioca odluka, ali promjeni svijesti i ličnoj odgovornosti građana.

Mladi su tokom dvodnevnog treninga koji je u Bijelom Polju organizovala NVO Udruženje za odgovorni i održivi razvoj (UZOR) razgovarali o modelima pokretanja inicijativa i digitalnih kampanja za smanjenje upotrebe plastičnih kesa.

Tokom prvog dana, građanski aktivista Željko Đukić govorio je o lokalnim ekološkim izazovima u Bijelom Polju, zagađenju Rijeka Lim, kao i uticaju plastičnih kesa i otpada na ekosisteme i zdravlje ljudi.

„Najveći ekološki problem, kako u Crnoj Gori tako i globalno, jeste pretjerana potrošnja. Postali smo društvo koje kupuje previše – od žvaka i čokolada do flaširane vode i proizvoda u višestrukoj ambalaži. Svaki od tih proizvoda generiše otpad, a kada kupimo nekoliko stvari u marketu, automatski uzimamo i plastičnu kesu. Pitanje je – gdje ta kesa na kraju završi?“, kazao je Đukić.

On je istakao da su prizori otpada na obalama Lima najbolji pokazatelj kolektivne neodgovornosti.

„Lim je dragulj sjevera Crne Gore i dio identiteta našeg kraja. Međutim, danas na njegovim obalama možemo vidjeti plastične kese i razni otpad zaglavljene po granama. Ta plastika nije pala s neba – neko ju je bacio. Voda je samo prenijela našu neodgovornost.“

Đukić je naglasio da plastika više nije samo estetski problem.

„Danas govorimo o mikroplastici – sitnim česticama koje završavaju u vodi, zemljištu, pa čak i u ljudskom organizmu. To je globalni izazov o kojem se kod nas još uvijek ne razmišlja dovoljno ozbiljno.“

Prema njegovim riječima, rješenje mora biti kombinacija lične odgovornosti i snažnijih institucionalnih kapaciteta.

„Nije problem u kesama, niti samo u zakonima. Problem je u nama ljudima. Ako neko odluči da baci omot ili kesu u rijeku, nijedan zakon to ne može spriječiti bez lične odgovornosti. S druge strane, komunalna preduzeća i institucije često nemaju dovoljno kapaciteta da odgovore na količinu otpada koju svakodnevno proizvodimo.“

Posebno je istakao važnost uključivanja mladih u rješavanje ekoloških izazova. „Od predškolskog do srednjeg obrazovanja mnogo se govori o ekologiji i vjerujem da su mladi danas svjesniji značaja zaštite životne sredine. Ali konačna odluka je uvijek lična – hoću li baciti otpad gdje stignem ili ću sačekati kantu. Loše navike iz prošlosti više ne mogu biti izgovor.“

Na kraju, Đukić je uputio apel građanima i institucijama „Pozivam sve – i mlade i starije – da se odgovornije odnosimo prema prirodi. Pozivam i nadležne institucije da ulože dodatne napore u sistemsko rješavanje problema otpada, posebno uz riječne tokove. Crna Gora je nevjerovatno lijepa zemlja. Ako želimo da budemo poznati po prirodi – onda je moramo čuvati. Jer problem nije u kesama. Problem je u nama