EFENDIJA BURDŽOVIĆ: OSMJEH JE KROV DUŠE

Po krovu ne možeš poznati da li kuća koju pokriva krije radost ili tugu. Tako i po osmjehu kojim te neko sretne ne možeš poznati kakve su radosti ili brige pokrivene njime. Ne treba ljude sa osmjehom/tugom na licu da demonizujemo niti da ih idealizujemo. Treba samo da ih razumijemo. Ljudi su, imaju pravo na razloge za sreću i razloge za tugu.

Ne otkrivajmo ono što oni sami ne žele otkriti, ne pokazujmo ono što ne žele da bude pokazano. “Ne uhodite jedni druge”, kaže Kur'an plemeniti. Uhođenje je sigurno i taj pokušaj da otkrijemo ima li naličja lice čovjeka kojeg sretamo.

Opet kažem, pusti! Veliki ljudi ne prave halabuku da dokažu svoju veličinu. Pacifik, (doslovno – mirni, Tihi okean), je najveći na planeti, a ne zove se BURNI nego MIRNI. Mali bezimeni potoci kortljaju kamenje i prave halabuku. No, to ih ne čini velikim.

Cijenimo to što ljudi iza dobroćudnog osmjeha kriju svoje tuge i radosti, silina i smirenost, neispunjene želje i nadanja.

Jedan hadis kog se prisjetih česta je želja mnogih ljudi, a često je sakrivena iza dobroćudnih osmjeha.

Koliko je mladih ljudi koji žele ili su željeli potomstvo, a za to su male šanse… I  ta je želja iza osmjeha sa kojim vas sretaju.

Muhammed, sallaAllahu ‘alejhi ve sellem kaže:

“Kada vjernik/vjernica požele dijete u Džennetu, njegov rast, i rođenje i sazrijevanje biće u onom momentu kad to požele”.

I neispunjene želje koje će se ostvariti u Džennetu, neka ostanu iza osmjeha. Poštujmo i impulsivnost i mir, i želje i ostvarenja, i baš sve što je neko porkio osmjehom. Poštujmo, ne istražujmo.

Prof. Enis efendija Burdžović, glavni imam Medžlisa Islamska zajednice Bijelog Polja.