Marija Kovačević, učenica 8. razreda Osnovne škole „Dušan Korać“, osvojila je specijalnu nagradu na 10. literarnom konkursu „Mariji s ljubavlju“za rad na temu „Kako naći pravi put“.
Gostujući u emisiji “Riječ o školstvu” Radija Bijelo Polje, zajedno sa svojom mentorkom Milušom Đurović, Marija je govorila kako se piše srcem, šta za nju znači ovo priznanje i kako se rađaju najljepše priče uz podršku mentorke.
“Mislim da mi je ova tema bila savršena, zato što sam u prethodnom periodu doživjela, tako da kažem, neki kao pad, kada ja nisam imala inspiraciju uopšte ni da pišem niti da se takmičim. Moram reći da mi je bilo malo teško, zato što sam imala osjećaj kao da pišem svom dnevniku, a ja imam običaj da, kada me nešto tišti, kada ne mogu nikome da kažem, to zapišem. I to zapisivanje mi je zapravo dosta pomoglo” isptičala je Marija.
Ona je istakla da je u priči koristila mapu kao metaforu za životne uspjehe i padove. Pisanje joj je, kaže, pomoglo da promisli o periodu bez inspiracije, a nagrade vidi kao dodatni podsticaj.
“Kada pišem, pišem za sebe i za moju volju, i trudim se da budem sve bolja, pa kad uporedim radove iz 6. 7. i sada osmog razreda, budem ponosna na napredak koji sam postigla. Ne očekujem nagrade. Kada pošaljem, ja onako nasumično, pa šta bude” bila je iskrena Marija.
Profesorica Miluša Đurović istakla je Marijin talenat za kratku priču, bogat vokabular i ukazala na važnost čitanja za razvijanje književnog izraza.
“Bogatstvo jezika je uticalo na kvalitet Marijinih radova. Ona zaista ima jedan širok vokabular, a to je posljedica, naravno, pročitanih dijela, kako onih obaveznih školskih lektira, tako i drugih neobaveznih, znači u zavisnosti od toga šta trenutno inspiriše njenu maštu, odnosno šta trenutno inspiriše njenu potrebu da usvoji neke stvari i neke književne junake koji svojim postupcima daju primjer iz realnog života. Tako da, kada se nađe na nekoj mapi puta ili na nekoj raskrsnici puta, obilježenoj i uspjesima i padovima, ona zna kako da odabere, jer je neko prije nje, neki glavni junak iz neke priče pročitane, već to uradio” kazala je Đurović.
Đurović je govorila o smanjenom čitanju među djecom i navela da škola organizuje čitalačke radionice, govorne vježbe i književne aktivnosti u saradnji sa lokalnim ustanovama poput JU “Ratkovićeve večeri poezije”.
“Nikada nijesu bili dostupniji sadržaji, i to kvalitetniji sadržaji iz polja književnosti, a nikada manje čitanja. Onog pravog, kvalitetnog čitanja, druženja sa knjigom, druženja sa književnim junacima, druženja i sa piscima i upoznavanja njihovog stila pisanja. Nažalost, kažem i ponavljam, malo djece danas čitaju. A, što je najvažnije, da taj nedostatak čitanja izaziva kod njih i nedostatak izgovorene riječi. Ne umiju povezano da govore. Skraćuje se fond tih riječi, odražava se i na pisanje, naročito pisanje pisanim slovima, ćirilice ili latinice, što mi još uvijek nekako forsiramo. Mi iz osnovne škole “Dušan Korać”, pa i kolege i koleginice iz drugih škola, izuzetno pridajemo važnosti tom pisanju i druženju i razmjeni čitalačkih iskustava. Organizujemo radionice, organizujemo časove govornih vježbi gdje oni razmjenjuju svoja čitalačka iskustva u odnosu na neko pročitano obavezno ili neobavezno književno djelo” istakla je Đurović i djeci poslala poruku
“Poručila bih djeci, da čitaju, jer putem čitanja mogu da posjete neka mjesta koja inače ovako u realnosti ne mogu. Mogu da odsanjaju najljepše snove, mogu da pušte mašti na volju, takođe i putem pisanja da dostignu neke visine koje inače u životu ne bi mogli” istakla je Đurović.
Izvor: Radio Bijelo Polje
Novinarka: Vanja Šabanović
foto: Vladimir Jelić

Povezani članci
DAČIĆ: TERORISTIČKI NAPAD ISPRED AMBASADE IZRAELA U BEOGRADU, NAPADAČ UBIJEN
PUTNICI ĆE IMATI PRAVO NA ODŠTETU ZBOG KAŠNJENJA VOZOVA I AUTOBUSA
VEČERAS POMJERAMO SAT UNAZAD: KAKO SE LAKŠE PRILAGODITI ZIMSKOM RAČUNANJU VREMENA