DOK GRAĐANI GRCAJU U SIROMAŠTVU, POLITIČARE ZANIMA SAMO GOLA VLAST

DOK GRAĐANI GRCAJU U SIROMAŠTVU, POLITIČARE ZANIMA SAMO GOLA VLAST

Ponekad se zaista stiče utisak da su politička nadgornjavanja i gola borba za vlast, oličena u širenju mržnje i netolerancije, važnija od toga kako ćemo i koliko kvalitetno živjeti, kazao je Bjeković.

Instituciji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda lani je podnijeto oko 1. 100 pritužbi zbog kršenja ljudskih prava i sloboda. A već duži vremenski period građani se najčešće žale na kršenje radih prava i siromaštvo. Dok je, na drugoj strani, javni diskurs konstantno zatrpan verbalnim incidentima i govorom mržnje, koji u osiromašenom društvu šire klimu netolerancije. Ombudsman Siniša Bjeković kaže u razgovoru za „Dan“ da je period epidemije korona virusa dodatno ogolio probleme standarda građana. A uticaj mjera koje su privremeno donijele evidentno poboljšanje na ekonomskom i socijalnom planu vidljivo se eliminiše posljedicama inflacije.

– Ekonomski i socijalni teret i dalje nije ravnomjerno raspoređen i to je logičan uzrok čestog obraćanja instituciji Zaštitnika, pa čak i onda kada ne postoje uslovi za naše postupanje. Teško je „običnim“ ljudima objasniti zašto se javljaju razlike u pristupu rješavanju socijalnih problema, zapošljavanju, pristupu tržištu rada… Ovo su sve pitanja na koja odgovore mora da da odgovorna vlast kroz sprovođenje politika za koje se opredijelila, odnosno realizaciju programskih ciljeva zbog kojih joj je vlast i povjerena. Na osnovu obraćanja građana, Zaštitnik je uočio da zaposleni još uvijek nedovoljno koriste postojeće zakonske mogućnosti za zaštitu svojih prava. Kao što je obraćanje inspekciji rada, Centru za alternativno rješavanje sporova, traženje sudske zaštite… U ovim situacijama građani su dobijali informacije i pravne savjete o pravnom putu koji treba slijediti kako bi što brže i efikasnije zaštitili svoja prava. A u nekim situacijama su zahtjevi građana dostavljeni nadležnoj inspekciji na dalje postupanje. Pritužbe podnijete Zaštitniku vezane za pravo iz rada i po osnovu rada (radni odnosi) pretežno su vezivane i u tom pravcu donošena su mišljenja, po osnovu prava na obrazloženu odluku i prava na djelotvoran pravni lijek. Zaštitniku su se obraćali i kandidati koji nijesu izabrani na javnim oglasima, ukazujući na nedovoljno transparentne postupke zapošljavanja – kazao je Bjeković.

Sankcije nijesu jedino rješenje.

Bjeković ne misli da su sankcije jedino rješenje. Posebno ako se ima u vidu da govor mržnje, naročito na društvenim mrežama, koriste i vrlo mlade osobe.

– Dakle, borba protiv govora mržnje i nasilne komunikacije generalno mora počinjati u najranijem uzrastu djeteta, tokom čitavog procesa obrazovanja i odrastanja. Tome moraju doprinositi i mediji plasiranjem sadržaja koji ukazuju na nedopustivost i štetnost govora mržnje, ali i uvredljivog, mizogenog, seksističkog i svakog drugog govora usmjerenog ka ugrožavanju ljudskog dostojanstva. Posebnu ulogu u tom smislu moraju imati javne ličnosti i svi oni koji su na neki način prepoznati kao svojevrstan autoritet u jednom dijelu ili u cjelokupnoj crnogorskoj javnosti. Osim toga, zakonodavac i organi gonjenja moraju pokazati znatno veći stepen aktivnog učešća. Ne samo u svom tipičnom radu i mandatu, već i kroz kampanje kroz koje će dominirati promotivna uloga. Ali i prijetnja represivnim sredstvima kao posljednje sredstvo u odbrani ljudskog dostojanstva – smatra ombudsman.

Ipak, siromaštvo nije centralna tema u javnosti. Bjeković kaže da su 2022. Godinu obilježili brojni verbalni incidenti. Koji su opomena da se kao društvo nismo izborili sa opasnom klimom netolerancije i sklonosti nasilju prema svemu što doživljavamo drugačijim od sebe ili svog sistema vrijednosti, što, ujedno, vidimo i kao glavne motive ili korijene nasilničkog ponašanja u svim njegovim oblicima. Nažalost, kako ističe, bili smo svjedoci i različitih vrsta napada i uznemiravanja poslenika javne riječi – novinara, analitičara, kolumnista, političara i drugih javnih ličnosti, posebno u onlajn svijetu.

– Zapaljiva retorika je primarno sredstvo za ostvarivanje različitih ciljeva, pa i političkih. Svakako je prepoznata i kao način za sticanje političkih poena kod pojedinih birača i ka njima usmjerenih čitavih grupacija. A samim tim i kao sredstvo za osvajanje vlasti. Koliko u tome ima potrebe za skretanje jedne na drugu temu iz naše stvarnosti hipotetičko je, ali i suštinsko pitanje. Ponekad se zaista stiče utisak da su politička nadgornjavanja i gola borba za vlast, oličena u širenju mržnje i netolerancije. Važnija od toga kako ćemo i koliko kvalitetno živjeti, ali i kakvo ćemo obrazovanje imati, kakvu perspektivu očekuju mladi, koliko brige posvećujemo staračkim domaćinstvima na seoskim područjima, kako se odnosimo prema ranjivim grupama, kakav je status osoba sa invaliditetom, šta je sa položajem djeteta u društvu, kakvo će nam zdravlje biti, koliko se prostora i brige posvećuje razvoju pojedinih regiona koji pokazuju očite znakove zaostajanja u svakom pogledu, kako spriječiti dalju socijalnu devastaciju materijalno ugroženih (kao što su penzioneri, korisnici materijalnih davanja) itd. – rekao je Bjeković.

Sloboda izržavanja je zdravlje, a govor mržnje bolest društva

Naš sagovornik smatra da i dalje nema adekvatnih mehanizama obračuna sa govorom mržnje. Kako je ukazao, krivična djela izazivanja govora mržnje najčešće se ne procesuiraju. A veliki broj krivičnih prijava završi pred prekršajnim sudovima.

DOK GRAĐANI GRCAJU U SIROMAŠTVU, POLITIČARE ZANIMA SAMO GOLA VLAST

– Naša iskustva govore da je rijetko procesuiranje govora mržnje, kao posebnog oblika diskriminacije, već se prije primjenjuju odredbe koje se odnose na kršenje javnog reda i mira. Dakle, na govor mržnje najčešće se reaguje procesuiranjem u prekršajnom postupku. Dok vođenje postupaka krivičnopravne prirode još uvijek predstavlja izuzetak. Crna Gora mora pronaći način da promijeni ovakav kontekst. Podsjetiću i ovom prilikom na tezu da je sloboda izržavanja zdravo stanje. A da govor mržnje i etničke tenzije predstavljaju bolest društva. Govor mržnje je uvod u mnoge druge i opasnije konflikte – ukazao je Bjeković.

On je ocijenio da je govor mržnje postao sveprisutan i da je prisutan u političkom diskursu, opštoj javnosti, internet prostoru generalno, uključujući društvene mreže i vidljive, bolje reći, odavno prepoznate platforme.

– Ove posljednje su katkad nedostupne u smislu utvrđivanja odgovornosti za kontrolu njihovih sadržaje. Mada to ne isključuje potrebu efikasne, proaktivne istrage o svakom slučaju i sankcionisanja onih koji se na taj način služe ovim nedozvoljenim vidom izražavanja. To posebno ističem zbog činjenice da se na tim platformama ljudi nerijetko identifikuju punim imenom i prezimenom – kazao je Bjeković.

Izvor: Dan