Vijesti iz Bijelog Polja

DO SNOVA KORAK PO KORAK: ALEN LUKAČ, MLADI REPREZENTATIVAC I NADA KLUBA

Postoje priče koje nastaju tiho, nakon malog koraka, iz trenutka koji se naizgled ništa ne razlikuje od drugih – sve dok se ne pretvori u pravi karijerni, možda čak i životni put.

Takvu priču nosi i mladi Bjelopoljac Alen Lukač, talentovani rukometaš koji iz dana u dan pokazuje da upornost, ljubav prema igri i samopouzdanje vode ka velikim rezultatima.

Na pitanje kako je nastala njegova ljubav prema rukometu i ko ga je usmjerio ka ovom sportu, Alen se sjeća svojih prvih koraka: „Rukomet sam počeo da treniram na poziv tadašnjeg trenera Irfana Mekića, iako do tada nisam ni razmišljao o rukometu. Otišao sam na prvi trening iz radoznalosti, svidjelo mi se odmah i tu je sve počelo. Vremenom je to preraslo u veliku ljubav i nešto čime želim ozbiljno da se bavim”.

Od tog trenutka, dvorana je postala mjesto gdje raste, uči, griješi, popravlja se i napreduje. U dresu Jedinstva već je doživio brojne utakmice koje su ga oblikovale kao igrača.

Na pitanje da li je zadovoljan igrama za Jedinstvo i koliko dugo trenira, iskreno kaže:

„Stvarno jesam. Svaka utakmica u dresu Jedinstva mi je posebna, bilo da igram dobro ili da imam prostor za napredak. Sve je to dio učenja. Treniram već tri godine i tek sada vidim koliko sam napredovao i koliko sam zavolio ovaj klub”.

A šta je sport bez emocije? Kod Alena je ona potpuno jasna – i na treningu, i na utakmici. Na terenu, kaže, osjeća posebnu energiju, a treninzi su mu jednako važni kao i mečevi.

„Kad sam na terenu, osjećaj je sjajan. Kao da dobijem dodatnu energiju čim obučem dres. Volim taj adrenalin, borbu i osjećaj da sam dio tima. A što se tiče treninga – volim njih isto koliko i utakmice. Atmosfera je stvarno super, svi rade, svi se trude i podržavamo jedni druge. To mi baš puno znači, jer kad vidiš da i drugi daju maksimum, automatski i ti hoćeš još više”, naglašava mladi pivot.

Za svakog mladog sportistu postoji trenutak koji obilježi njegov put. Kod Alena, to je bio jedan vrlo poseban poziv.

„Moj najveći uspjeh je poziv u reprezentaciju. Taj dan nikad neću zaboraviti. Prvi put kad sam obukao dres reprezentacije, osjećao sam se posebno i ponosno. To je trenutak kada shvatiš da se sav trud stvarno isplati. Kada sam saznao da sam postao kadetski reprezentativac Crne Gore, nisam mogao da vjerujem. Osjećao sam se presrećno i baš ponosno.

Igrati za reprezentaciju je poseban osjećaj – boriti se za svoju državu, čuti himnu… To je nešto posebno, ogroman motiv da radim još jače.”, priča on.

U isto vrijeme, Lukač nastupa i za kadetsku i za seniorsku ekipu Jedinstva – što je privilegija, ali i izazov.

„Iskreno, nije naporno jer svi u ekipi volimo rukomet i želimo da se ostvarimo u ovom sportu. Veliku zahvalnost dugujem treneru Evelinu Hasanoviću, koji je pružio šansu nama, mladim igračima, i stalno vjeruje u nas. Igramo sa jednom od najmlađih ekipa u ligi, ali uz nas ima i par starijih igrača koji su tu uz nas i mnogo nam znače – mnogo nas uče i pomažu da rastemo kao igraci a prije svega kao dobri ljudi. Igrati istovremeno za kadetsku i seniorsku ekipu svakako je izazovno, ali i veoma korisno, jer te stalno drži na visokom nivou i motiviše da napreduješ”, jasan je Lukač.

Svaki meč daje novu ogromnu dozu iskustva, ali Alen na kraju ovog intervjua za Vijesti iz Bijelog Polja, ne izdvaja jednu utakmicu kao posebnu: „Iskreno, nemam neku posebnu omiljenu utakmicu. Svaka mi je podjednako važna, bilo da je ligaška, pripremna ili neka izazovnija utakmica. Svaki put kad izađem na teren gledam da dam maksimum, pa mi je teško da jednu izdvojim. Sve imaju neku svoju priču i trenutke koje pamtim”.

*Sponzor teksta butici Barbosa