ĐURANOVIĆ SE OPROSTIO OD LEGENDE JEDINSTVA: BIJELO POLJE TE NIJE ZASLUŽILO

ĐURANOVIĆ SE OPROSTIO OD LEGENDE JEDINSTVA: BIJELO POLJE TE NIJE ZASLUŽILO

Rijetko kad se upuštam u javnu pisaniju, naročito po društvenim mreža. Jer sam svjestan rizika (ne)razumijevanja, poente naročito.

Ipak, postoje dogadjaji koji te satjeraju uza zid, jednostavno primoraju.

Ganut ranim odlaskom bivšeg fudbalera Jedinstva, Fahra Gemča Zulovića, suočen činjenicom da mi se neće javiti pri našem susretu. Još teže mi je palo što na njegovom tijelu ne vidjeh pokrov najmilije mu boje i najmilije mu oznake, dres sa grbom FK Jedinstvo.

Niko nije vječiti svjedok ljudi i dogadjaja, ali zato postoje dokumenti, olovka, papir, foto aparati, sjećanja. Da li je potrebno biti akter u vremenu u kom živiš ili se nešto pamti generacijama? Čime se mjere zasluge, ko ih rangira i ko ih i na koji način obilježava?

U vrijeme kad je zvanje sportiste bilo ponos gradu, kad su skromni političari poštovali sportiste, vrijedjelo se i baviti sportom, boriti se za boje svoga kluba, grada, bez pare i dinara.

E, tom vremenu i sa tim uvjerenjem se fudbalom i bavio naš Fahro.

Za ove mladje, koji ne mogu pamtiti, a ne čitaju ništa unazad, nije profitabilno, Fahro je svojom igrom i požrtvovanjem dobio nadimak Gemil (Škotski reprezentativac, svjetska ikona gladijatorske borbenosti na terenu), sa nekolika loma, dosta šavova po glavi i tijelu, hrabrog srca, velikih m..a.

Nikad ni pomišljao da ode bilo gdje, Jedinstvo mu bilo sve.

Eto, dovoljno dosta razloga i povoda da mu se grad, klub, oduži adekvatnim pijetetom.

No, iskreno, nisam ni očekivao tako nešto, jer je vrijeme poslušnika, poltrona, licemjera i “profesionalaca”.

Da si išao po kućama i nosio glasačke kutije, da si sjedio u redovima političkih trčkarala, vjerovatno bi te pomenuli, organizovali pomen, kupili buket bijelih ruža.

Zato, dragi Gemčo, neka ti je laka crna zemlja, hvala što si pronosio glas i boje Jedinstava i Bijelog Polja. Gdje god si nogom i glavom stupio i kročio, hvala ti što si bio podrška i zaštita svim sportistima Bijelog Polja tog vremena.

I na kraju, bio sam tužan što ćeš vječno počivati van Bijelog Polja, a sad i ne žalim toliko, sigurno te nisu ni zaslužili.

Tvoj Žak.

Preuzeto sa FB profila Željka Đuranovića