ĐUKIĆ: SEZONA KOJA JE ZAPOČELA NA POGREŠNOJ NOZI

Sezona koja je na crnogorskoj obali počela sa nadom, već krajem juna nosi gorak ukus razočaranja. „Rani signali s terena nisu pitanje lošeg vremena – oni su ogledalo ekonomskog modela turizma koji više ne izdržava pritisak tržišta“, ocjenjuje Željko Đukić, građanski aktivista nakon višenedjeljnog boravka na primorju i razgovora sa hotelijerima, ugostiteljima i vlasnicima smještaja.

Kako ističe, iako je sezona formalno startovala, atmosfera je bila daleko od optimistične. „Neizvjesnost, iščekivanje, panični last-minute popusti i vječito pitanje – da li ćemo opet čekati avgust kao slamku spasa? Sve to je ukazivalo da nešto ne štima.“

Đukić se poziva na preliminarne podatke MONSTAT-a, koji pokazuju da su strani dolasci od januara do maja porasli za 2%, ali je broj noćenja u maju pao za 7% u odnosu na isti mjesec prošle godine. „Privatni smještaj je posebno pogođen – popunjenost je pala i do 12 procentnih poena. Hoteli viših kategorija stoje nešto bolje, ali i tu vidimo pad cijena i pritisak na profitabilnost.“

Jedan od glavnih problema, kako kaže, jeste nerealna cjenovna politika. „Povećali smo cijene na talasu inflacije, bez analize tržišta. Već u maju su krenuli tihi popusti, akcije, paketi tipa ‘plati 5, ostani 7’. Takve stvari gosti odmah prepoznaju i gube povjerenje. To nam se već sada vraća kao bumerang.“

Posebnu pažnju skreće na sve veću konkurenciju iz Albanije:

„Prema dostupnim podacima, Aerodrom Tirana je u prvoj polovini godine ostvario rast putnika od 22%, dok su naši aerodromi u Tivtu i Podgorici zajedno imali svega 1% rasta. Procjenjuje se da je više od 120.000 turista koji su ljetovali u Ulcinju i Budvi doputovalo avionom do Tirane, pa dalje transferom do Crne Gore. To su gubici koje ne vidimo – od aerodromskih taksi, preko fiskalizacije, pa do same statistike.“

Pored problema sa avio-konektivnošću, Đukić podsjeća i na dugogodišnje slabosti infrastrukture. „Gužve na granicama, manjak parkinga, problemi s vodom i otpadom u špicu sezone – to je realnost koja se ponavlja svake godine. Uz to, sve je teže naći sezonske radnike – dolaze kasno, traže više i rijetko su adekvatno obučeni.“

Na kraju, ističe i zabrinjavajući obim sive zone. „Procjene kažu da između 25 i 40% apartmana posluje van sistema. To znači neplaćene takse, ali i urušavanje tržišta. Pošteni izdavaoci gube motivaciju kada vide da neko mimo sistema puni objekte bez kontrole.“

„Ovo nije izuzetak – ovo je simptom. Ako ne naučimo nešto iz slabog maja i juna, osuđeni smo da svake godine igramo na jednu kartu – avgust. A to više nije održivo. Crna Gora ima ogroman potencijal, ali bez strategije, bez podataka i bez ozbiljnog pristupa, turizam će nam postati sezonska klackalica, a ne razvojna šansa.“