ĐUKIĆ: LOVĆEN DOBIO ŽIČARU ZA NEŠTO VIŠE OD GODINU, BIJELO POLJE ČEKA GODINAMA

Zaista je teško govoriti o ravnomjernom regionalnom razvoju dok jedan od najvažnijih turističkih projekata na sjeveru Crne Gore godinama čeka da bude stavljen u funkciju.

„Primjer žičare Kotor–Lovćen pokazuje da Crna Gora može da realizuje veliki infrastrukturni projekat brzo kada postoji jasna dinamika realizacije. Kamen temeljac postavljen je u julu 2022, a komercijalne vožnje počele su 14. avgusta 2023. godine – nešto više od godinu kasnije. Danas taj projekat stvara novu turističku i ekonomsku aktivnost.

Istovremeno, u Bijelom Polju žičara prema Đalovića pećini gradi se još od 2019. godine. Uprava javnih radova je tada očekivala da najveći dio radova bude završen tokom 2020. godine. U video materijalu Uprave iz 2022. građanima je ponovo predstavljano da se završetak očekuje ‘uskoro’. Danas je 2026. godina, a projekat još nije stavljen u funkciju.

Zato ovo više nije samo pitanje žičare. Ovo je pitanje odnosa države prema Bijelom Polju i sjeveru Crne Gore. Ako je bilo moguće da se jedan veliki projekat na Lovćenu od temelja do komercijalnog rada realizuje za nešto više od godinu, građani imaju puno pravo da pitaju zbog čega projekat Đalovića pećine čeka godinama.

Ne tražimo privilegiju za Bijelo Polje. Tražimo odgovornost, jasne rokove i završetak onoga što je država sama proglasila strateškim projektom. Ravnomjeran regionalni razvoj ne mjeri se najavama i promotivnim video-snimcima, nego završenim projektima, turistima koji dolaze, novim radnim mjestima i prihodima koji ostaju na sjeveru.“

Zato pitanje više nije samo kada će biti postavljen posljednji stub ili završena još jedna faza radova. Pitanje je zašto je Bijelo Polje toliko dugo čekalo da investicija vrijedna desetine miliona eura počne da stvara turističku i ekonomsku vrijednost zbog koje je i pokrenuta.

Sjeveru Crne Gore nisu potrebne nove najave i novi rokovi koji se pomjeraju. Potrebni su završeni projekti koji rade, zapošljavaju ljude, dovode turiste i stvaraju prihode. Tek tada možemo ozbiljno govoriti o ravnomjernom regionalnom razvoju