ĐUKIĆ: DOSTA SMO ĆUTALI! – PROJEKTI: KRENI–STANI, PA NA GURANJE – I TAKO GODINAMA

ĐUKIĆ: DOSTA SMO ĆUTALI! – PROJEKTI: KRENI–STANI, PA NA GURANJE – I TAKO GODINAMA

Građani sjevera imaju pravo da znaju: ko je odgovoran za stotine miliona eura potrošenih na projekte koji ne funkcionišu? Ko će platiti dodatna sredstva za njihov završetak? I ko će, na kraju, odgovarati što su čitave generacije izgubile deceniju čekajući turizam, puteve, investicije i posao?

Obnova radova na ski-centru Žarski kod Mojkovca poslije petogodišnjeg zastoja zvuči ohrabrujuće. Međutim, ta višegodišnja pauza traži odgovore: zašto je taj, ali i drugi kapitalni projekti na sjeveru stali; ko je donio odluke; koje su bile posljedice po budžet, izvođače, partnere i lokalnu ekonomiju – i šta se konkretno promijenilo da sada mogu da idu dalje?

Krenula je bjelopoljska strana Bjelasice, pa je stala; pa je krenula, pa je opet stala. Krenula je valorizacija Đalovića pećine – jedan od najskupljih turističkih projekata u zemlji – pa je stala. Krenula je rekonstrukcija magistralnog puta, pa je stala – pa je sada opet krenula.

Ovaj sistem „start i stop“ očigledno odgovara državi. A da li ovakvo ponašanje odgovara građanima sjevera?

U ski-centar „Žarski“ u Mojkovcu uloženo je preko 23 miliona eura (izvori: Ministarstvo turizma i CRBC), ali objekti godinama propadaju – bez upotrebnih dozvola, bez posjetilaca, bez sistema upravljanja. Slična sudbina zadesila je i Đalovića pećinu: u nju je do sada uloženo više od 18 miliona eura, a još uvijek nije otvorena za turiste. Instalirana oprema i infrastruktura traže dodatna sredstva za „sanaciju prije otvaranja“, jer je usljed zastoja došlo do propadanja sistema.

Magistralni put Ribarevine–Slijepač Most bio je zaustavljen bez ikakvog javnog objašnjenja. A sada su, zahvaljujući pritisku javnosti – jer očigledno više ne možemo da ćutimo – mašine, posle višemjesečne pauze, iznenada vraćene na teren. Dakle, moglo je i da se radi bez zastoja, a sada, usred avgusta – glavne turističke sezone – imamo kolone i radove.

Zašto su projekti stajali svih ovih godina? Zvanično – čekanje na tendere, eksproprijacije, promjene u projektnim dokumentacijama, „objektivni izazovi na terenu“. Nezvanično – sve ukazuje na političke igre, lošu koordinaciju, neefikasnu upravu i izostanak vizije.

Postavlja se pitanje: zašto je sjever „na OFF“, u ugašenom režimu, kada su u pitanju važni projekti za građane ovog regiona?

Najbolji dokaz da se može kad se hoće jeste upravo sadašnja aktivacija gradilišta – pod pritiskom građana, medija i lokalne zajednice. Jer više nećemo da slušamo da “nema sredstava”, dok istovremeno milioni propadaju u poluzavršenim zgradama, nezavršeni putevi postaju opasnost, a mladi ljudi – pakovanje kofera vide kao jedinu strategiju.

Bojim se da će građani sa sjevera uskoro morati da pokažu zube državnim i lokalnim donosiocima odluka.

DOSTA SMO ĆUTALI.