ČOVJEK KOJI JE IZABRAO SELO: LJUBAV DARKA KRGOVIĆA JAČA OD SAMOĆE I MEDVJEDA

ČOVJEK KOJI JE IZABRAO SELO: LJUBAV DARKA KRGOVIĆA JAČA OD SAMOĆE I MEDVJEDA

Barice, Bijelo Polje – Na četrdeset pet kilometara od grada, krivudavim putem koji sve rjeđe vidi ljudski korak, u zaboravljenom selu Barice, živi Darko Krgović – čovjek koji nije odustao od sela, iako selo jeste od njega.

U vremenu kad mladi sanjaju gradove, internet i sigurnu platu, Darko je, prije više od dvadeset godina, odlučio da sanja – štalu, pašnjak i slobodu koju samo selo može da ponudi. Tu, na porodičnom imanju, na više od hiljadu metara nadmorske visine, okružen tišinom koju remete samo vjetar i blejanje ovaca, on svakodnevno brine o 200 ovaca i 30 govedi.

– „Volim životinje više nego ljude. One ne lažu, ne traže puno, samo da ih nahraniš i poštuješ. Ja sam njima sve – i otac i majka i ljekar“, priča tiho Darko, dok mu pogled odlazi prema toru.

Ljeti gotovo ne zna za odmor – sakuplja travu, suši seno, sprema hranu za dugu zimu. Kaže da ne zna za godišnji odmor, ali zna za svaku ovcu po imenu. I svaku voli jednako.

Ali, nije lako. Prošle jeseni, medvjed je ušao na njegov posjed i zaklao petoro junadi.

– „Nema goreg nego kad moraš da sakupljaš lešine životinja koje si othranio. To su ti kao djeca… Sklopiš im oči i ćutiš.“

Put koji vodi do Barica više je simbol nego stvarnost – u blatu se gubi i volja, a do kupca je nemoguće doći.

– „Imam sir, kajmak, meso… ali kome? Nema ko da dođe. Niko nas ništa ne pita. I kad hoću da prodam – ne mogu, jer nemam put. Samoću razumijem, ali zaborav ne mogu.“

Darko ne krije gorčinu. Kad ga pitaš da li bi preporučio nekom mladom čovjeku da ostane na selu – odmahne rukom.

– „Ne bih. Ne bih im savjetovao da ostanu. Neka idu, neka žive. Ovo ovdje je za nekog ko je naučio da ćuti i da trpi. Ja jesam, ali ne mora svako.“

Ipak, dok priča, pogleda opet u tor. I osmijeh mu zatitra na licu.

– „Ma koliko bilo teško, ja ih ne bih mogao ostaviti. Životinje su moja porodica.“

U zaboravljenim Baricama, Darko Krgović ostaje kao posljednji stražar jednog svijeta koji nestaje. I dok god se u zoru iz njegovog tora čuje blejanje, selo neće biti sasvim mrtvo.

Izvor: Biznis CG