BROJ DEPRESIVNIH GRAĐANA U PODGORICI VEĆI ZA 40 ODSTO

BROJ DEPRESIVNIH GRAĐANA U PODGORICI VEĆI ZA 40 ODSTO

U Crnoj Gori ne postoje bolnički kapaciteti za liječenje adolescenata sa psihijatrijskim problemima, ukazao je direktor bolnice u Dobroti Aleksandar Mačić.

Kapaciteti za liječenje psihijatrijskih pacijenata u Crnoj Gori i dalje su veoma loši: Specijalna bolnica u Dobroti je prebukirana, dok se pacijenti u Kliničkom centru liječe u neuslovnim barakama jer se čeka završetak izgradnje klinike za mentalne bolesti. Veliki problem predstavlja povećanje broja anksiozno- depresivnih pacijenata za 40 odsto. Sagovornici “Dana” ističu da ne postoje kapaciteti za liječenje adolescenata sa psihijatrijskim problemima, što posebno otežava brigu o njima. U KCCG je do sada bilo mjesta samo za 40 pacijenata u montažnom objektu na Kruševcu, dok u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Dobroti uvijek postoji lista čekanja za zavisnike jer je kapacitet od 230 postelja nedovoljan za aktuna i hronična stanja, kao i za socijalne slučajeva koji nemaju gdje da odu.

Prema podacima Montefarma, građani su tokom prošle godine popili preko 2 . 000 . 000 “bromozepama”, koji se propisuje kao terapija za smirenje.

Direktor Specijalne bolnice za psihijatriju Kotor Aleksandar Mačić kazao je za “Dan” da postoje slabosti u organizaciji na primarnom nivou zdravstvene zaštite i da Centri za mentalno zdravlje nijesu preuzeli svoju ulogu jer nemaju dovoljno ljekara.

– Ne vodi se dovoljno računa o mentalnom zdravlju i kvalitetu zdravstvene zaštite. Javljaju nam se pacijenti sa istim problemima… To su razne psihoze, šizofrenija, iako nije naša oblast, sve više je mladih sa depresijom, anksioznošću. Mi imamo konstantan broj pacijenata već godinama. To je vezano za dešavanja i osjećaje u društvu. Problemi centara za mentalno zdavlje u sklopu domova zdravlja su organizacioni i kadrovski. Najlakše je poslati pacijente u bolnicu. Iako smo imali više strategija za unapređenje mentalnog zdravlja, nikako da se uspostave i primjenjuju. Cilj tih strategija bio je da se, u saradnji sa porodicama, djeluje na vrijeme i pomogne pacijentima u lokalnoj zajednici.

Trenutno u bolnici imamo pune kapaictete i kod nas se liječi 230 pacijenata. Veliki broj pacijenata šalju nam i sudovi, tako da na sudskom odjeljenju imamo 80 pacijenata. Nadamo se da ćemo izgradnjom sudske bolnice u 2024. Godini rasteretiti kapacitete. Uz sve to, malo ljudi se školuje za psihijatre i psihologe. U Crnoj Gori ne postoje bolnički kapaciteti za liječenje adolescenata sa psihijatrijskim problemima – ističe Mačić.

Uzdrmala nas je pandemija

Psihijatar Aleksandar Popović ističe da Crnogorska asocijacije za unapređenje zdravlja (CAUZ) trenutno realizuje projekat “Osvijetli um”, uz podršku američke ambasade u Podgorici, sa ciljem promocije mentalnog zdravlja.

– Praksa pokazuje da su problemi sa mentalnim zdravljem sve češći, naročito nakon aktuelne pandemije, koja je umnogom uzdrmala sistem funkcionisanja svih nas. Iskoristio bih ovu priliku i da napomenem da problemi sa mentalnim zdravljem nisu nešto što se dešava tamo nekom, već se svi svakodnevno krećemo duž tog kontinuuma između poremećaja i mentalnog zdravlja. Samim tim, svako može proći kroz neku krizu mentalnog zdravlja, pa je od izuzetnog značaja da o njemu brinemo na adekvatan način. Veliku ulogu u edukaciji možete da igrate i Vi i Vaše kolege, jer skretanje pažnje na ove probleme i mimo Svjetskog dana prevencije suicida predstavlja veliku podršku u tom procesu – naglasio je Popović.

Specijalista psiholog u Kliničkom centru Nebojša Žižić kazao je za “Dan” da se u praksi najčešće susrijeću sa depresijom i šizofrenijom, ali je uvećan i broj pacijenata sa povećanom anksioznošću.

– Nakon toga slijede poremećaji vezani za anksioznost, poremećaji ličnosti i zavisnost od psihoaktivnih supstanci. U poslednje vrijeme raste broj ljudi sa poremećajima vezanim za pojačanu anksioznost, što je i očekivano s obzirom na sve stresniji stil života i na osjećaj neizvjesnosti i nesigurnosti u društvenom okruženju, čemu uveliko doprinose i turbulentne društveno-političke, ekonomske i zdravstvene krize. Najugroženiji su mladi ljudi, adolescenti i mladi koji počinju samostalan život. Naravno, stigmatizacija vezana za psihijatrijske bolesti izuzetno je jaka, zbog čega mnogi pokušavaju da sve riješe sami i bez stručne pomoći.

Važno je javiti se na vrijeme, prevazići barijere stida i straha i tražiti stručnu pomoć. Brojni uzroci dovode do emotivnih kriza i iscrpljivanja kapaciteta za suočavanje sa problemima. To mogu biti doživljeni gubici, dugotrajno nesnalaženje u životnim zahtjevima, bolest, nemaština… ali je zajednički imenilac da osobe koje odluče da sebi oduzmu život doživljavaju sebe kao nemoćne da riješe nagomilane probleme – ističe Žižić.

Psiholog u Domu zdravlja Podgorica Anđela Golubović kaže za “Dan” da u poslednje dvije godine bilježe porast broja pacijenata sa anksiozno-depresivnom fenomenologijom, i to za oko 40 odsto.

– Riječ je o tzv. eho pandemiji, ili posledicama pandemije na mentalno zdravlje. Anksiozni poremećaji mogu se liječiti ambulantno i ovi pacijenti ne zahtijevaju hospitalni tretman. Pristup liječenju planira se u zavisnosti od vrste depresije. U principu, depresije se liječe psihofarmakoterapijski, antidepresivima i eventualno anksioliticima. Za teži oblik depresije, tzv. velike depresije sa psihotičnim kvalitetom, indikovana je primjena antipsihotika, a preporučuje se i hospitalizacija. Depresija srednjeg i blažeg stepena primarno se liječi antidepresivima, a ti pacijenti uporedo posjećuju psihijatra ambulantno i psihologa zbog psihoterapije.

Ukoliko je kod osobe prevaga endogenog nad reaktivnim, onda su to depresije hroničnog tipa, i to je hronična bolest koja traje mjesecima i godinama. Tu treba istaći da postoje poboljšanja i pogoršanja. U psihoterapiji počinjemo od rada sa klijentovim osjećanjima, ispitujemo emociju uošte… Kada je posebno emocionalno osjetljiv, pomažemo mu da shvati razvojno porijeklo emocije. Učimo ih emocionalnoj pismenosti, da prepoznaju, imenuju i izgovore svoja osjećanja. Mnogi depresivni ljudi bore se da razumiju i izgovore svoje emocije. Rekurentna depresija se dešava kod oko 25 odsto pacijenata, relaps se javlja u prvih šest mjeseci nakon oporavka od prve epizode depresije – objašnjava Golubović.

Izvor: Dan